Posle skorašnjeg kukavičkog napada na nezaštićenog Denisa Honiga, 27-godišnjeg mladića iz Nemačke, koji se obreo u Beogradu, pitam se dokle će nas sramotiti samozvani čuvari uličnog morala i dokle će u svet slati sliku o svima nama kao poslednjim evropskim varvarima.
Batinašu i kompanjonima nije se dopalo što mladić govori „okupatorskim jezikom“, a pored toga pripada i mrskoj i nemoralnoj gej populaciji pa su ga stoga podvrgli svirepom učenju lekcije koja je završena moždanom traumatskom komom. Mladi Denis je danas živ samo zato što se batinanje dogodilo posle ponoći, i to u sred Beograda, tako da je zbog proređenog saobraćaja stigao u Urgentni centar za desetak minuta, u 3.55. Bio je u komi sa širokom i paralitičnom levom zenicom, što je znak da je izlivena krv u glavi pomerila mozak i ukleštila ga. U 6.00 na operacionom stolu je počela borba za njegov život. Doktor Jane Arsov, iskusni neurohirurg, otvorio je mladićevu lobanju i zaustavio krvarenje iz velike arterije prekinute oštrom ivicom frakture u levom slepoočnom predelu i potom je odstranio veliku količinu poluzgrušane krvi. Da je Denis prebijen negde na obodu Beograda, a ne u centru, danas ne bi bio živ. Njega je između života i smrti delilo petnaestak minuta. Ekipa doktora Arsova spasla je život mladog Denisa, ali i obraz Beograda. Mladić je od 17. septembra u Haleu na Neurohirurškoj klinici kod profesora Kristijana Štrausa. Nasmejan je i, kako kažu tamošnji doktori, već se šeta po svojoj sobi.
Napadač na Denisa je student i na putu je sticanja visokog obrazovanja, pa bi zato morao znati da gej populacija sa svojih pet do deset odsto učešća u stanovništvu nije mala, i da je u civilizovanim društvima formalno i praktično ravnopravna sa ostalima. Pravci razvoja u svetu imaju svoju logiku i nemoguće ih je izbeći. Nekad su transfuzija krvi i vakcinacija smatrani nemoralnim, opasnim i sramnim, a danas se vidi koliko je to bilo glupo. Može nam se dopadati ili ne, ali u visokorazvijenim zemljama, čak sa jakim verskim tradicijama, sklapanje ili legalizovanje istopolnih brakova svršena je stvar. U većini drugih zemalja to nije slučaj, ali čvrste veze i neformalni brakovi između gej osoba nisu nikakva retkost. Uprkos tome, u delu konzervativne javnosti koja je ubeđena da je moral na njenoj strani, LGBT populacija se smatra opasnom, nepoželjnom i obolelom od neke bolesti (najbolje psihijatrijske) koja nikome osim moralnim čistuncima nije poznata.
Dobro se sećam, a o tome sam i pisao, da je pred gej-paradu 2008. u Beogradu, doktorka Ivanka Savić, sa Karolinskog instituta u Stokholmu, inače neurolog-konsultant i pridruženi profesor za neuronauke, ustalasala svetsku naučnu javnost jednim svojim člankom koji se pojavio 17. juna 2008 (
Proceedings of National Academy of Sciences). Ona je pored ostalog utvrdila da je homoseksualnost biološka odlika i da se čovek s njom rađa Dakle, homoseksualnost nije bolest, a pogotovo ne psihijatrijska. Ona nije neprirodna, iako je neobična, o čemu nam govori mnoštvo primera iz životinjskog carstva. Od pre 15 godina znamo da 470 vrsta životinja uživa u istopolnoj seksualnoj aktivnosti.
Bilo bi dobro kada bismo prihvatili kao istinu ono što se u civilizovanim društvima odavno zna: privremene istopolne veze ili pak legalni i divlji istopolni brakovi, zasnovani su više na ljubavi nego na seksu, skoro isto kao i među strejt osobama.
Neki ljudi koji vode ovu zemlju, veliki deo javnosti, pa i medija, prilično stidljivo i kao pod prinudom Evrope odobravaju ideju parada LGBT populacije. Međutim, uvek su u prvom planu bezbednosne procene, što jasno govori koliko od ljudi sa ulice i od motki u njihovim rukama zavise prava manjinskih grupa.
Složićemo se da nikada nije bilo tako dobro, zanimljivo i uzbudljivo živeti kao u sadašnjem vremenu nauke, slobode i borbe za jednaka prava i dobar život svih ljudi. Zar smo morali strepeti da li će nedužni Denis posle dobijenih batina u samom centru Beograda uspeti da se izbori za život, i to u danima kad se očekuje potvrda da je svemirska sonda „Vojadžer 2”, načinjena ljudskom rukom,napustila Sunčani sistem i ušla u međuzvezdani prostor.
Denis je na nogama! Kada bi me neko pitao šta o svemu mislim, rekao bih: pozovimo Denisa da dođe u Beograd i bude počasni gost na predstojećem „prajdu“.
Politika
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 7
Pogledaj komentare