Čudnovati slučaj Dr. Jekylla i Mr. Beana

Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca - svaki gimnazijalac zna da tom glasovitom rečenicom počinje kultni Kafkin "Preobražaj". Samo nesretnom Andriji Hebrangu to nije ni književnost ni televizijska fikcija.

Kafkijanski lik predsjedničkog kandidata HDZ-a, sin istoimenog i istoprezimenog hrvatskog komunističkog revolucionara, mangupa u vlastitim redovima – "sublimacija svih nesreća novije hrvatske povijesti", kako je sam za sebe običavao govoriti dr. Hebrang - ozbiljni gospodin, profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, konzervativac i desničar, preko noći je, naime, postao duhoviti, vrckavi brko kojemu su samo antifašizam i zajebancija na umu, kao da je sam Milorad Bibić Mosor zarobljen u tijelu vjernog Tuđmanova ministra.

Obilazi tako dr. Hebrang predizborne skupove, zajebava desničare i prosipa viceve – "U mladosti su me zvali Dugi", rekao je nekidan na sučeljavanju kandidata u zagrebačkom Hypo Centru, "pogodite zašto?" – i nemojte se iznenaditi ako već sutra kroz prozor tramvaja ugledate plakat s brkatim smajlićem i sloganom "He, he, he – Hebrang", a kandidat HDZ-a vam na predizbornom skupu uvali duhovito dizajniranu posjetnicu s petokrakom i potpisom "Prof. dr. sc. Andrija Hebrang Dugi – sublimacija svih nesreća novije hrvatske povijesti".

Ozbiljnoj su znanosti samo dvije teze na raspolaganju. Po jednoj, dr. Andrija Jekyll je u laboratoriju na zagrebačkom Medicinskom fakultetu smućkao nekakav napitak, popio ga i pretvorio se u prostodušnog, blesavog Mr. Beana. Po drugoj, umorni je sveučilišni profesor Gregor Samsa rečeni Andrija Hebrang jedne večeri na noćni ormarić odložio naočale i knjigu Pere Simića "Tito – fenomen stoljeća", ugasio lampu i zaspao, da bi sljedećeg jutra, tek tako, protrljavši krmeljave oči, otkrio kako su mu preko noći narasle goleme, guste obrve.

Krenuo je profesor Hebrang dlanom preko lica i zaprepašten shvatio da mu je narasla i brada. Naglo se uspravio i pogledao u vlastita stopala: bila su mu dva pedlja bliže nego sinoć. Uplašen, otrčao je u kupatilo, stao pred ogledalo i tamo ugledao - gornju polovicu lica Stipe Mesića! I pesnicu stisnutu u partizanski pozdrav.

"Ha, u laži su kratke noge!", dobacio je Hebrang sam sebi i prasnuo u smijeh, da bi se u sljedećem trenutku s oba dlana poklopio po ustima. To nije moguće, mislio je, ti ne pričaš viceve, ti nisi kafanski zajebant i antifašist, ti si Andrija Hebrang, ozbiljan predsjednički kandidat moderne hrvatske desnice. Brzo je nanio pjenu za brijanje i dohvatio britvicu.

Pred ogledalom, da odagna zle misli, propet na nožnim prstima započeo je vježbati predizborni govor. "Drugovi i drugarice!", izašlo je iz njegovih usta, na što je užasnut odskočio dva koraka unazad, oborivši stolčić s kozmetikom. "Andrija?", začuo je ženski glas iza vrata. Skočio je koliko god je, hm, kratak, u posljednji čas okrenuvši ključ u bravi. "Andrija, šta ti je?", vikala je s druge strane supruga Danijela. "Ništa, na ve-ceu sam", grozničavo je smišljao odgovor dr. Hebrang, "imam opstipaciju". "Opsti... šta?", zabezeknuto je pitala žena. "Zatvor, bogati", odgovorio je muž. "Kakav zatvor, pobogu, Andrija?", pitala je panično Danijela. "Valjda komunistički, otkud znam", glasno se nasmijao Andrija iz kupatila. "Znaš da nema ozbiljnog predsjednika Hrvatske bez zatvorskog staža." "Andrija, plašiš me!", začuo je drhtavi ženin glas. "Ne boj se, Danijela, to je valjda od one čokolade sinoć, ništa ozbiljno, samo običan... kućni pritvor", odgovorio joj je suprug nemoćno gledajući u ogledalu samog sebe kako se smije cijelom dužinom brka. Dr. Andrija Hebrang, bivši ministar, ugledni radiolog, predsjednički kandidat HDZ-a, sublimacija svih nesreća novije hrvatske povijesti, slušao je vlastiti glas kao glas stranca.

Još gore, bio je to glas Stipe Mesića. Grozničavo je razmišljao. Ne može dovijeka ostati tu. Mora nešto smisliti. "Ženo!", doviknuo je konačno, sakriven iza perilice rublja. "Molim?", začuo je tihi glas na rubu suza. "Opalim te golim!", prasnuo je dr. Hebrang u neobuzdani smijeh, udarajući glavom o perilicu sve dok u lokvici krvi na keramičkim pločicama nije ugledao vlastiti zub. Pomiješanih osjećanja, stisnut između očaja i euforije, dr. Andrija Hebrang je istovremeno plakao i smijao se.

Ostatak priče zna svaki gimnazijalac koji je čitao Kafkin "Preobražaj": obitelji je sumnjivo što je Andrija ludo veseo i cijeli dan ne izlazi iz kupatila, pa zovu pomoć. Uskoro se pojavljuje i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor, da provjeri zašto nije došao na najavljeni predizborni skup. "Andrija, došla je premijerka", započinje polako supruga.

"Ajde, lijepo izađi i pozdravi Jadranku." "Opalim te na uranku!", začuje se iznutra zarazni cerek. "I tako cijeli dan", nemoćno širi ruke Danijela Hebrang.

I tako, eto, cijeli dan, sve dok na kraju, shvativši da ne može ostatak života provesti u kupatilu, dr. Andrija Hebrang nije otvorio vrata. Šok i nevjericu kad se brava najzad otključala, i kad se na vratima kupatila u domu Hebrangovih ukazao Stipe Mesić u predugačkom kućnom ogrtaču, možete prilično vjerno zamisliti: Danijela Hebrang je pala u nesvijest, a premijerka se dala u bezglavi bijeg.

Od toga dana dr. Hebrang, kao kakav partizanski stand-up komičar, obilazi Hrvatsku i sumanuto se zajebava. Novi Andrija Hebrang zbog ustaške ikonografije ne bi išao na Thompsonov koncert, ali bi išao u goste Fidelu Castru, i s ponosom svijetom pronosio slavno ime Hrvata Josipa Broza Tita. Do jučer žestoki advokat korumpiranog Ministarstva obrane, Hebrang je odjednom najglasniji borac protiv korupcije u javnim poduzećima, do jučer žrtva progona kojemu su "znatan dio obitelji pobili Mesićevi komunisti", Hebrang odjednom brani Stipu Mesića, "izabranog od hrvatskih građana".

Do jučer ukočeni, bezlični profesor dosadan kao usporeni snimak cijelog kola hrvatske nogometne lige, preko noći se preobrazio u najvećeg zajebanta hrvatske politike, do jučer najveći demokršćanin predsjedničkih izbora, veći katolik od Pape, postao je veći partizan od narodnog heroja Pavla Papa Šilje. "Andrija", navečer na vrata njegove sobe ponovo kuca žena. Hebranga su, naime, čitali ste valjda Kafku, zatvorili u sobu da ne sramoti obitelj.

A on sve zidove oblijepio Titovim slikama i posterima Montyja Pythona. Po cijele dane unutra sluša Woodyja Guthrieja i gleda Fawlty Towers, na internetu usitno podjebava anonimne ustaše, a navečer bježi kroz prozor, pa se onako visok i krakat ludo zabavlja na predizbornim skupovima. Kao Ante Tomić s brkovima i na metamfetaminima.

"Andrija, moramo razgovarati", ponovi Danijela oprezno. "Pričala sam s Jadrankom i ministrom Milinovićem, i svi se slažu da tebi treba pomoć. Doktor Jukić, on je ravnatelj klinike Vrapče, misli da je to kod tebe opstipacija svih..." " Sublimacija", prekine je muški glas. "...Sublimacija svih nesreća novije hrvatske povijesti", ispravi se žena. "I da se to danas dosta uspješno..." "Danijela", prekine je muž s druge strane vrata. "Jel znaš kojim riječima je drug Tito odgovorio Molotovu kad mu je ovaj 1948. rekao da se ne zajebava?" "Kojim riječima je Tito...?!", umorno je očajna žena trljala oči palcem i kažiprstom desne ruke. "Nemam pojma, kojim?" "Opalim te m..." "Dosta!!!", vrisnula je žena, dok je iz sobe dopirao hihot predsjedničkog kandidata Hebranga. I tako je to, da skratim lektiru, trajalo cijelu predizbornu kampanju. Na kraju priče, shvatili ste do sad, hrvatski se predsjednik Stipe Mesić jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrivši da je osvojio treći predsjednički mandat.