On navodi da tada nema razloga da proizvodjači prodaju jeftinije šećer od cene koju postižu u izvozu.
Komentarišući kako je moguće da posle rekordne proizvodnje šećera država interveniše iz robnih rezervi, Kostić je rekao da "poljoprivreda nije socijalna ustanova" i da ne vidi razlog zašto bi se proizvodnja šećera, ulja i brašna razlikovala od proizvodnje cipela.
Kostić je naglasio da u poljoprivredi radi stotine hiljada zaposlenih i oni ne mogu da sponzorišu tri miliona potrošača. „Kada država bude uredila tržišt i poljoprivrednu proizvodnju po uzoru na EU i subvencionisala poljoprivrednu proizvodnju sa, recimo 30 odsto, onda ćemo moći da računamo na niže cene u agraru“, objasnio je Kostić i dodao da bi
„tada država imala pravo da traži da se kroz nižu cenu hrane sprovodi deo socijalne politike“.
Govoreći o ceni šećera na domaćem tržištu, Kostić je naglasio da domaći proizvođači nemaju razloga da ga prodaju po nižoj ceni u Srbiju, u odnosu na cenu po kojoj ga prodaju u izvozu.
"Ako ja mogu da taj šećer da prodam u Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i EU skuplje, ja ću tražiti najmanje tu cenu u Srbiji", naglasio je Kostić.
„Ako neko želi nižu cenu šećera u Srbiji, onda recimo, država treba da subvencioniše proizvodnju šećerne repe i proizvođači su taj zahtev dostavili vladi“, objasnio je Kostić.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 85
Pogledaj komentare