44 poginula u železničkoj nesreći

U prekjučeranjem udesu voza kod Bioča poginula su 44 putnika, dosadašnji je bilans nesreće.

Izvor: B92

Sreda, 25.01.2006.

08:59

Default images

U Kliničkom centru Crne Gore noćas je povredama podlegao desetogodišnji Filip Gardašević, saopštila je podgorička bolnica. Utvrđen je identitet svih poginulih putnika, a njihova imena saopštena su sinoć. Među poginulima je šestoro dece, a u nesreći je povređeno više od 198 osoba.

U kapelama grobalja u Podgorici, Kolašinu, Beranama, Mojkovcu i drugim gradovima veliki broj građana izjavljuje saučešća porodicama poginulih, a među njima su i crnogorski zvanicnici. Sedmoro žrtava sahranjeno je na podgoričkim grobljima. Sportska hala u Bijelom Polju, gđe se nalaze kovčezi sa 18 poginulih pretvorena je u kapelu, gde su poslednji ispraćaj pratili lokalni običaji. U ime građana Bijelog Polja govorio je gradonačelnik Tarzan Milošević. "Zapamtili su ovi prostori ratova i tragedije, ali ovakvu tragediju ne pamte. Zato nad ovolikim i ovakvim odrom nema pravih reči. Nesreća koja nas je zadesila 23. januara ljudskom umu je neobjašnjiva", rekao je on.

Ovome je prethodila komemorativna sednica crnogorske Vlade na kojoj je govorio predsednik Filip Vujanović koji je saopštio da će se Crna Gora večno sećati žrtava katastrofalne železničke nesreće u kanjonu Morače, kao jedne od najtužnijih stranica svoje istorije. Inače u Crnoj Gori se očekuje izveštaj eksperata o uzroku nesreće jer su do sada iznete različite ocene o tom događaju.

Direktor Uprave policije Crne Gore Veselin Veljović izjavio je da policija u ovom trenutku nema prijava o nestalim osobama i dodaje da je rodbina tražila četiri osobe koje su se vodile kao nestale, ali da su one identifikovane kao poginule.

Šta se i zašto dogodilo s vozom?

Posebna komisija za vanredne događaje Željeznice Crne Gore saopštila je da je ljudski faktor uzrok železničke nesreće koja se dogodila u Bioču kod Podgorice, u kojoj su stradala 44 putnika.

Poslije provedene istrage saopšteno je da osoblje lokalnog voza 6103 koji je saobraćao na relaciji Bijelo Polje - Bar nije preuzelo "propisima predviđene radnje za obezbeđenje voza od samopokretanja".  Objašnjeno je da je osoblje voza trebalo da posle zaustavljanja na otvorenoj pruzi voz obezbedi sa četiri pritvrdne kočnice i četiri zaustavne papuče, što nije učinjeno.

Umesto toga upotrebljene su tri zaustavne papuče od kojih su dve bile nepravilno postavljenje, što nije bilo dovoljno za obezbeđenje voza od samopokretanja, navodi se u saopštenju.

Voz je, pre iskliznuća iz šina kod Bioča, nekontrolisano išao brzinom od oko 150 kilometara na sat. To su pokazala prva čitanja kontrolne trake iz kabine mašinovođe. Pre ulaska u tunel, voz je u jednom trenutku iskliznuo sa šina, pa se vratio na njih, da bi u tunelu ponovo došlo do iskliznuća, kada su vagoni desnom stranom udarali u zidove tunela. Poslednja zabeležena brzina voza bila je 110 kilomatara na sat, nezvanične su informacije koje objavljuju mediji.

Uređaj koji beleži brzinu ne može da izmeri kretanje voza brže od 150 kilometara na sat.

Istražni sudija podgoričkog Osnovnog suda Zoran Radović izjavio je da je najverovatniji uzrok nesreće otkazivanje kočionog sistema. Radović je izjavio da na 700 metara pre mesta nesreće nije bilo problema s kočnicama i da se voz normalno zaustavio, a da dosadašnja istraga pokazuje da se situacija u međuvremenu promenila i da je zbog toga voz sleteo u kanjon. "Sve do sada utvrđene činjenice ukazuju na to da je došlo do otkazivanja kočionog sistema, a istraga će utvrditi zašto i kako", kaže Radović.

Jedan od dežurnih policajaca u vozu koji se u ponedeljak survao u kanjon Morače, Saša Davidović, rekao je da je kompozicija ostala bez kočnica. On je objasnio da su njegovi i pokušaji njegovih kolega da pre nesreće povlačenjem ručnih kočnica u vagonima uspore kompoziciju, bili bezuspešni. "Kada smo ja i kolega Mladen Vojvodić videli da je voz izgubio kočnice, rešili smo da pokušamo da zaustavimo voz sa ručnim kočnicama. Vojvodić je pošao prema sredini voza, a ja sam ostao na kraju da povučem ručnu kočnicu, mehaničku. Kada sam vidio da to ništa ne radi ja sam izašao, došao do putnika u vagonu, uzeo moblini telefon, obavestio moga dežurnog vođu smene, Šamovića, obavijestio ga da ćemo da poginemo, da je voz ostao bez kočnica da ide velikom brzinom prema Podgorici i da zovne neku pomoć", ispričao je Davidović.

Iz Željeznice Crne Gore je saopšteno da je najverovatniji uzrok nesreće to što nisu ispoštovane sve predviđene procedure u datoj situaciji, dok je masinovođa Slobodan Drobnjak saopštio istražnom sudiji da je preduzeo sve sto je predviđeno i bilo u njegovoj moći. Branilac Drobnjaka, podgorički advokat Dragana Vujović, kaže da istraga mora da utvrdi istinu. Ona objašnjava da je mašinovođa preuzeo sve radnje da obezbedi voz od samopokretanja i zatražio pomoć od železnice. "Njihova izjava da je voz bio na remontu i da je potpuno ispravan je ishitrena. Iako je bio na remontu, to ne znači da je bio ispravan, pa ne može biti dokaz. Mašinovođa je bio sam, on je morao da ostavi voz i trči po vozu da ga obezbeđuje, što je nenormalno", rekla je ona.

Profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu Branislav Bošković rekao je u Poligrafu B92 da ne mora da znači da je ljudska greška uzrok nesreće. "Očigledno je da je bilo propusta u proceduri obezbeđivanja voza od samopokretanja. Na pruzi uvek postoji mogućnost da se voz zaustavi, ali u svim tim slučajevima je definisana procedura da dalje ne dođe do nesreće. Pitanje je zašto se voz tri puta zaustavljao. Prema nekim informacijama, koje sam ja čuo, u pitanju je bio pad napona u vozu, a po nekim drugim kočnice i kočioni sistem bili su problematični", kaže on.

Ekipe Železnice Crne Gore za vanredne događaje danas sa ekspertskom grupom iz Srbije i istražnim sudijom nastavljaju istragu. Njihov rad je otežan i usporen jer su vagoni na nepristupačnom mestu, u kanjonu.

Rukovodstvo Železnice Srbije ocenilo je da je nesreću u Crnoj Gori samo inicirao kvar u kočionom sistemu, ali da je presudno bilo što se ljudi koji su opsluživali voz nisu poštovali pravila za takve situacije. S druge trane, crnogorske m a šinovođe od uprave Železnice traže objašnjenje zašto voze polovne i neispravne vozove.

Pruga Beograd–Bar, stara 30 godina, dosta je nepristupačna i teška i za održavanje i za saobraćaj objašnjava za B92 mašinovođa iz Užica Vidosav Radojević. On je 20 godina radio na toj pruzi čije su glavne karaktirstike, kako ističe, mnogo nagiba i odrona: "Pruga Beograd-Bar koja prolazi kroz kanjone Zlatibora, Rzave, Lima i ostalih mesta nije pristupačna, teška je za održavanje, teška je uopšte za saobraćaj vozova, podložna je odronima, kidanjema kontaktne mreže. Nesreće se tu često dešavaju, mi imamo slučaj od prošle godine da je sletela lokomotiva u kanjon Morače koja je naletela na odron, u kojo je poginuo mašinovođa".

Osim pitanja o stanju domaćih pruga, nesreća u Crnoj Gori ponovo je otvorila priču i o stanju vozova u kojima se prevoze građani. Dragan Stojanović iz sindikat železničkog saobraćaja Nezavisnost kaže da voz koji se srušio iako star 20 godina i sa pređenih 50 hiljada kilometara ne spada u stare i loše vozove: "Ako se gleda s tehničke strane, on je ispravan, možda je samo došlo do nekog sitnijeg kvara koji je kolega trebalo da otkloni pa je došlo do čega je došlo. Ta kilometraža i starost nije puno za takav vozove“.

Crnogorske mašinovođe od uprave traže objašnjenje zašto voze polovne i neispravne vozove. Vidosav Radojević kaže da su užičke mašinovođe više puta upozoravali nadležne da reše probleme sa lošim stanjem vozova, ali da odgovora nije bilo: "Mi smo imali mnogo problema oko prijema lokomotive u Beogradu i to je bila jedna vrsta pritiska na rukovodstvo. Te lokomotive koje dolaze iz Crne Gore, u ŽTP-u Beograd kažu da nećemo da ih radimo Crna Gora nam ne plaća, tako da te lokomotive i dalje saobraćaju sa isključenim vučnim motorima, sa isključenim autostop uređajima“.

Paralelno sa sudskom istragom o uzrocima nesreće, u javnosti se ljudski faktor iznosi kao presudan. Generalni direktor Železnice Srbije Milanko Šarančić ocenjuje da je nesreću samo inicirao kvar kočionog sistema, ali da je presudno bilo to što ljudi koji su opsluživali voz nisu, prema njegovim rečima, poštovali pravila za takve situacije. Šarančić pretpostavlja da se posle kvara voz sam pokrenuo, jer nije bio ručno ukočen i usled inercije je iskočio iz šina.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

53 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: