Tata na porođaju - da ili ne?

Prisustvo budućih očeva porođaju je praksa koja se već dugo primenjuje na Zapadu i koja je tamo potpuno uobičajena i pokrivena zdravstvenim osiguranjem. U Srbiji to još uvek nije toliko popularno, usluga se najčešće naplaćuje ali poslednjih godina tate sve više žele da budu svedoci rođenja svojih naslednika.

Izvor: Jovana Kovaèeviæ

Ponedeljak, 09.01.2012.

08:15

Default images

Iako su neka strana istraživanja pokazala da je prisustvo muža u porođajnoj sali korisno za trudnice, sa tim se ne slažu baš svi doktori jer smatraju da su buduće mame pod još većim stresom i teže se koncentrišu na sam čin rađanja deteta.

Međutim to ne sprečava očeve u svetu da gledaju rođenje svog mališana i to vrlo rado rade.

Iskustva tata

NataPics / Flickr.com
Ali kako stoje stvari u Srbiji? Mišljenja su podeljena i idu iz krajnosti u krajnost. Žene bi uglavnom volele muževe pored sebe ali oni, bar u početku, nevoljno na to pristaju. Međutim kada sve prođe, vrlo su srećni i govore kako bi rado to opet učinili.

Svoje iskustvo na ovu temu sa nama je podelilo nekoliko tata.

Jedan od njih je i Nebojša Atanacković čija se žena porodila u Kanadi.

“To je bilo nešto što se prosto podrazumevalo, kada već postoji mogućnost i kada je u Kanadi to potpuno normalno. Velika većina očeva ne samo da prisustvuje porođaju već provodi sve vreme boravka u bolnici sa majkom i detetom. Ne postoji termini za posete i slične stvari. Jednostavno mužu je dozvoljeno da neograničeno vreme bude sa majkom i sa bebom uoči, za vreme i nakon porođaja dokle god je majka u bolnici,” kaže Nebojša za b92.

“Ovde za taj čin procedura ne postoji. Jednostavno dođete, obuku vas u sterilni mantil i uđete u salu. Ja sam na porođaj došao avionom iz Beograda! Ranije sam kupio kartu, a ženi je termin (za carski rez) bio pomeren nešto ranije, na kraju je ispalo tako da su lekarka i supruga čekali na mene direktno sa aerodroma da bi otpočeli porođaj.

Dakle i na carskom rezu se dozvoljava prisustvo iako je to hirurška intervencija. Radi se sa lokalnom anestezijom (mislim da je epidural u pitanju) ja se nalazim iza neke vrste zastora koji prolazi negde visinom grudi majke koja je na operacionom stolu, sedim pored nje, razgovoramo i slušamo sta se dešava, sve dok hirurg na kraju ne izvuce bebu,” kaže Nebojša.

U Kanadi se za ovo zadovoljstvo ništa ne plaća.

“Zdravstvo je kompletno pokriveno tako sa se ništa ne plaća a kamoli ovako nešto. I na kraju preporučio bih svakako svim budućim očevima da, ako imaju priliku, budu pored svoje žene dok se beba rađa, naročito ako je reč o carskom rezu jer majka ne može fizički da prihvati bebu tako da je veoma važno da dete oseti kontakt sa roditeljom odnosno u ovom slučaju sa mnom, koji sam tu i mogu da ga prihvatim na nekoliko sekundi doduše ali skoro neposredno nakon porođaja, kaže Nebojša.

Uroš Mihailović je u Kotorskom porodilištu, po želji supruge Kristine, planirao da joj u tim trenucima pruži podršku i bude pored nje. Međutim ona se porodila toliko brzo da nije stigao ni da dođe do bolnice.

“Što se prisustva na porođaju tiče, u prvom planu mi je bilo, da ukoliko mogu, pružim podršku supruzi u tome i da prosto ima nekog svog pored sebe. Sa druge strane, hteo sam da doživim da vidim bebu odmah kad izađe, jer u suprotnom ovde mora da se čeka do 3 dana

nakon porođaja da bi muž video dete. A i biće da sam odgledao previše filmova gde je sve to pomalo smešno i romantično, što u realnosti baš i nije slučaj.”

“Jedna od prvih stvari koju su počele da me kolebaju jeste preporuka samog ginekologa koji je bio na ženinom porođaju, da mnogi muškarci, nakon što posmatraju sam čin porođaja postanu prilično seksualno disfunkcionalni, i to je čak potvrđena naučna studija, koja po meni

ima smisla. Ali dobro, ne moram da gledam šta se dešava dole. Druga stvar je ta da se u istoriji kotorske (ili bilo koje druge) bolnice nikad nije desio slučaj da muškarac prisustvuje porođaju. U principu me nije bilo briga oko tog ‘lokalnog kodeksa ponašanja’ već što sam

morao da idem na niz lekarskih ispitivanja, pa tek onda sa nalazima kod rukovodstva bolnice koje donosi odluku da li mogu ili ne da prisustvujem porođaju. Iskreno, sad iz ove perspektive nakon svega nisam baš sasvim siguran da bih umeo najbolje da se ponašam u porođajnoj sali. Srećom sve je prošlo u najboljem redu, a i ovako sam bio nervozan, mislim da bih pao u nesvest i morali bi da me reanimiraju posle,” kaže Uroš.

Marko Gojgić je takođe prisustvovao rođenju svog deteta u Zvezdarskoj bolnici.

“To je bila ideja moje žene, ja čak nisam ni znao da ta mogućnost postoji kod nas. Ali kada je ona saznala i rekla mi je da to želi moram priznati da mi se to nije svidelo na početku, ali pošto sam video koliko bi to njoj značilo onda sam pristao,“ kaže Marko.

„Na kraju je to ispalo super iskustvo, i svim bih ga preporučio. Da sam znao da je takav osećaj ne bih se dvoumio i naravno, opet bih isto uradio,“ rekao je Marko.

Koliko izdvojiti za ovo zadovoljstvo?

krasi / Flickr.com
A kako se i u kojim našim porodilištima može organizovati prisustvo očeva na porođaju?

„Kod nas u Zvezdarskom porodilištu dozvoljeno je prisustvo očeva na porođaju. Nekada se ta usluga naplaćivala 2.000 dinara, ali je sada potpuno besplatna. Ako muškarac to želi mora da uradi bris grla i nosa 2 nedelje pre termina. Ako su svi nalazi čisti bez problema može da bude uz svoju ženu tokom rođenja bebe. Mi ga opremamo, oblačimo mu mantil, kapu, natikače i dolazi u porođajnu salu kada ga pozovemo tj, kada žena prođe sve pripreme. Ne znam tačno koliko tata je do sad tražilo da prisustvuje porođaju ali je to poslednjih godina sve popularnije u Srbiji,“ rekla je prim. dr Aleksandra Mladenović, specijalista ginekologije i akušerstva.

U porodilištu u Višegradskoj je porođaj u prisustvu odabrane osobe uveden u redovnu praksu 2008. godine.

“Odabrana osoba (muž, sestra, majka, kuma...) ima obavezu da nekolika dana pre očekivanog porođaja uradi bris grla i nosa i pokaže rezultate uoči dolaska u porodilište,” rekla je za B92 prim. Zorica Mladenović Bogdanović.

Pošto je reč o vanstandardnoj usluzi koja se ne obezbeđuje u obaveznom zdrastvenom osiguranju, odabrana osoba uplaćuje iznos od 5.000 dinara.

“Porođaj u prisustvu još jedne osobe obavlja se u delu porodilišta koji je posebno prilagođen za ovakvu vrstu porođaja. U 2011. bilo je 140 ovakvih slučajeva,” rekla je prim. dr Mladenović Bogdanović.

U porodilištu Narodni front ova usluga se takođe naplaćuje 5.000 dinara, i procedura je ista kao i u Zvezdari. Od njih saznajemo da sve više očeva žele da budu svedoci rađanja svog deteta.

Kako nezvanično sanzajemo od mame koja se porodila u Zemunskoj bolnici pre godinu i po dana, tamo nije dozvoljeno prisustvo oca na porođaju. Najviše zbog same zaštite beba i prevencije potencijalne infekcije. Takođe, bebu očevi ne mogu da vide do izlaska iz porodilišta.
KBC Dragiša Mišović takođe nema mogućnost prisustva očeva porođaju niti planiraju da je uvode, rekli su nam iz ove ustanove.

Dakle očevi, iako vam možda izgleda zastrašujuće da gledate svoju bebu dok se rađa, nijedan tata koji je to uradio se nije pokajao. Ako vas žena zamoli da joj u tim teškim i divnim trenucima budete podrška i držite je za ruku, pristanite... sigurno se nećete pokajati.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

30 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: