Dobro, ne kao pre nekoliko godina na Centralnom terenu, već na Orangi parku -- trening centru Vimbldona -- gde su imali zakazan trening od 13 do 14 časova.
Novak često zna da kasni na treninge, pa kada uzme termin od sat i po vremena znate da možete komotno da dođete sa pola sata "zakašnjenja", ali to pred početak turnira i u prvoj nedelji nije moguće.
Danas, u nedelju, dan pred početak glavnog žreba, javnosti još nema, ali je kompleks i dalje pun -- pa tako u roku od pet minuta pored mene prođu Feliks Ože-Alijasim, Marijano Navone, pa čak i Alehandro Davidovič Fokina sa ogromnim buketom sveća.
Nažalost, nisam stigao da ga slikam, ali pretpostavićemo je da ga je namenio supruzi sa kojom se nedavno oženio.
Razlog toga što je gužva u kompleksu, a pogotovo u Orangiju, dolazi iz razloga što su sada svi tu. Prvo kolo još nije ni počelo, tako da niko još nije ispao, pa dobijamo situaciju nao na pijaci u subotu ujutru.
"Pokolj" je za termine, ali je uprkos tome Kecmanović uspeo da ubaci dva puta sebe u raspored, jednom sa Novakom a jednom sa svojim timom.
Igrači se praktično sudaraju dok prolaze jedni pored drugih, a mislim da sam komotno mogao da uđem u Orangi park, gde nije dozvoljen ulaz baš svakome, čak i bez toga da me iko "proveri".
Ako vas interesuje kako gledanje treninga tačno izgleda na Vimbldonu, ono što mi kao pisani novinari treba da uradimo je da se prijavimo na media desku i zatražimo specijalnu propusnicu, koja nam omogućava da provedemo 40 minuta u Orangi parku.
Da bi ponovo otišli tamo moramo da vratimo propusnicu i u nekom trenutku zatražimo novu, dok nosioci TV prava, tj oni kojima je dozvoljeno i da snimaju, mogu da kampuju na Orangiju koliko god žele.
Da, ljubomoran sam, ne čini vam se.
Bilo kako bilo, svojih 40 minuta (i malo preko, dobri su ljudi na desku, neće da smaraju za par minuta gore-dole) proveo sam gledajući Novaka i Mišu kako sparinguju.
Kvalitetno su udarali lopticu obojica oko sat vremena, dok su pored njih udarce razmenjivali Dimitrov i Menšik.
Među "publikom" bili su Novakov menadžer Mark Maden i agent Čarli, nešto kasnije se pojavila Tara, a rekoše mi da će posle doći i supruga Jelena i sin Stefan. Nisam ih video, morao sam da napustim Orangi kako mi ne bi oduzimali akreditaciju a da turnir još nije ni počeo (jer je isteklo onih 40 minuta).
Bilo kako bilo, trening je prošao u relativno laganom ritmu, prošli su kroz sve faze i rutine Novak i Miša i žargonski rečeno osetili travu.
Pitanje koje najčešće dobijam od čitalaca, pratilaca i ljudi iz svog okruženja, verovatno češće nego ranije jer sam ove godine prvi došao na turnir, je vezano za Novakovo raspoloženje, odnosno: "Kako je Novak, brate?".
Ako i vas zanima – dobro je Novak. Barem koliko ja iz svoje pozicije mogu da zaključim. A nije kao da mogu baš da donesem 100 odsto siguran zaključak. Ali, kad već pitate...
Dobro mu je i rame, da ne brinete, ako vidite fotografije gde mu fizio Klaudio Cimalja masira taj deo tela na pauzi tokom treninga. Masiranje tog ramena je nešto što uvek viđamo od Novakovih fizija na svakom turniru i nije nešto što bi ikoga trebalo iole da zabrine.
Što se igre i udaraca tiče, to na osnovu par treninga (ovaj i protiv Alkarasa), uz egzibicioni meč protiv Hačanova, ne možemo da zaključimo. Za to ćemo morati da sačekamo meč prvog kola protiv Mulea u utorak.
Ali – to je Novak. I ovo je Vimbldon. Tako da – lagano.
Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar