Rođeni Podgoričanin je imao razoran udarac levom nogom, a u Partizanu je proveo tri godine i u tom periodu je osvojio dve titule šampiona države.
Prodat je ruskom Saturnu, gde se nije naigrao, ali zato jeste u Sportingu iz Lisabona (četiri sezone), te dve u Premijer ligi u dresu Blekburn Roversa.
Zatim se vratio u srpski fudbal, u Vojvodinu, a igrao je i za grčki Levadiakos, kiparski Enosis Neon i portugalski Čaves, da bi karijeru završio u podgoričkoj Budućnosti.
Nije to bila loša karijera, ali je i sam svestan da je mogao bolje i više.
To je otkrio u intervjuu za "Fudbal fest" na "RTCG", gde se pojavio prvi put u ovdašnjoj javnosti posle dugo vremena.
"Zadovoljan sam. Mnogi mi kažu kako je to moguće, ali kada se uzme u obzir kakav sam talenat bio, kako sam vredno i naporno radio, mogao sam mnogo puta da se povredim. Naigrao sam se, da ne budem skroman, odigrao sam 90 odsto utakmica jako dobro, ali ono što je mene uništilo je moj temperament, jer sam pravio probleme gde ih nije bilo. Ali, kada se sve pogleda, uživao sam dok sam igrao", rekao je Vukčević.
Priznao je da bi mnoge stvari drugačije uradio u karijeri.
"Da mogu da vratim karijeru nazad, mnoge stvari bih uradio, prvo to ponašanje bih sigurno promenio. To me koštalo karijere. Imao sam kao mlad pare, slavu, karijeru. Nikad miran, nikad zadovoljan".
Kakav je fudbal danas?
"Nikoga ja nisam slušao, sve ti se daje i sve ti je dostupno samo kada igraš. To je jako pogrešno. Današnji svet funkcioniše da sve može ako si uspešan, što je 100 odsto pogrešno. Kako sutra da budem drugačiji? Opet greška. Zašto treba da budeš drugačiji, budi kao svi drugi, radi vredno i pokaži jesi li bolji od drugih u tom sportu."
"Jedinica" upropastila transfer
Vukčevića je skupo koštala odluka da nosi broj jedan na svom dresu, koji je uglavnom rezervisan za golmane.
Naime, za njega je navodno bila zainteresovana berlinska Herta, koja je poslala svoje skaute u Beograd da vide Vukčevića na delu u dresu Partizana.
Međutim, kada su obavestili svoje nadležne da nosi broj 1 na dresu, berlinski klub je odustao od dovođenja mladog veziste, jer nije želeo da rizikuje sa fudbalerom takvog karaktera
"Samo je golman nosio 'jedinicu', zato sam uzeo taj broj kada mi se otvorila prilika", nasmejao se Vukčević.
Danas ima 38 godina, teško je prepoznatljiv i bavi se proizvodnjom vina.
"Od fudbala sam fino odmorio. Sav taj javni život, stres, pritisak, utakmice, javnost, medije. U potpunosti sam se povukao, posvetio sam se vinogradarstvu. Ja sam sluga vinu, ne da meni vino služi, time se vodim. Do sada sam zadovoljan. Tek sad smo počeli, na tržištu i to. Sve serije su limitirane".
Vukčević je nastupao za mladu reprezentaciju Srbije i Crne Gore, sa kojom je zauzeo drugo mesto na Evropskom prvenstvu 2004. godine.
Upisao je i pet seniorskih nastupa, pre razlaza dve države, nakon čega je za Crnu Goru odigrao još 45 mečeva.
ATP je objavio zvanični kalendar za 2027. godinu, a nova potvrda stigla je i za ono što smo već znali – ni Srbija (Beograd), ni Atina nemaju svoje mesto u rasporedu turnira u naredne dve godine.
Tim Henman, nekadašnji četvrti igrač sveta, nije bio u potpunosti saglasan sa stavom Matsa Vilandera oko toga ko bi trebalo da postane novi trener Karlosa Alkarasa.
Vaterpolo reprezentacija Srbije je u prvom kolu Evropskog prvenstva u Beogradu savladala selekciju Holandije tek posle boljeg izvođenja peteraca – 18:16.
Tim Henman, nekadašnji četvrti igrač sveta, nije bio u potpunosti saglasan sa stavom Matsa Vilandera oko toga ko bi trebalo da postane novi trener Karlosa Alkarasa.
Krilo reprezentacije Srbije Darko Đukić sada je jedan od iskusnijih igrača u nacionalnom timu, a pred Evropsko prvenstvo ima poruku za svoje mlade kolege.
U dvorištu olimpijskog šampiona ne pomaže ni kada dođete sa evropskim i svetskim oreolom, jer ako je Srbija rešena da pobedi najbolje - to će se i desiti.
Postoje igrači koji prođu kroz Beograd, "ostave" statistiku i odu. A postoje i oni koji, iako govore drugim jezikom i dolaze sa drugog kraja kontinenta, na parketu ostave i deo svoje duše. Jedan od njih je Davis Bertans.
Direktor Olivije Fransoa smatra da gradski automobili nemaju realnu potrebu da idu brže od zakonskog ograničenja. Kako ističe, prosečna maksimalna dozvoljena brzina u Evropi iznosi oko 118 km/h.
Komentari 17
Pogledaj komentare Pošalji komentar