Izvor: B92

Groblja su većini asocijacija za tužna mesta na kojima počivaju naši najmiliji. Međutim, na granici Rumunije sa Ukrajinom postoji jedno malo mesto u kom se nalazi Veselo groblje Sapanca. Da, Veselo, a razlog za ovo ime leži u činjenici da su njegove grobnice sa plavim krstovima ukrašenim naivnim crtežima i šaljivim natpisima vezanim za živote pokojnika.

Na grobu Stana Joana Patraša stoji natpis koji objašnjava kako je upravo on došao na ideju da se sagrade ove jedinstvene grobnice, posle Drugog svetskog rata. Ovaj lokalni zanatlija došao je na briljantnu ideju da na krstovima urezuje natpise i crteže koje su njegove komšije naručivale za sahrane najmilijih jer je verovao da je smrt početak novog i boljeg života, s druge strane ideja je naišla na uspeh među stanovnicima malog grada i on je uspeo da napravi ukupno 700 krstova do svoje smrti, 1977. godine.

Tradiciju je nastavio jedan od njegovih učenika Dumitrij Pop, koji i danas živi u kući svog učitelja i ostaje veran njegovom originalnom stilu. Za njega Veselo groblje Sapanca nije obično groblje, jer mnogi epitafi koji se ovde mogu pročitati nude istinite pouke o životu, slično basnama.

Spomenici su uglavnom napravljeni od hrastovog drveta, a standard koji obavezno moraju da ispune je "krov" iznad krsta. Odmah ispod se nalaze crteži sa motivima iz života pokojnika, a u pojedinim slučajevima oni su vezani za njegovu smrt ili karakter. Ivice su gotovo po pravilu ukrašene geometrijskim i biljnim motivima jarkih boja, dok je ostatak prefarban u plavo jer je to simbol nade i slobode. I na kraju, spomenik ne može biti kompletan ukoliko se na njemu ne nalazi i šaljiva pesma od 7 do 17 stihova, napisana u prvom licu na maramureškom dijalektu.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.