Muzika mi je jako važna dok crtam, jer ne mogu da gledam ni u šta drugo osim u tablu. Ne mogu da čitam knjigu ili gledam tv. Ono što je meni stalno upaljeno je
Soma.FM, jedna predivna radio stanica za sve one koji vole down tempo i chill-out zvuk.
Pošto se od mene očekuje da pomenem neki strip, moram da kažem da sam nedavno pročitao „
Tamo gde pogled ne dopire“. To je jedna blaga, nežna priča, potpuno atipična za strip koji traži akciju i dramu, i može potpuno da vas razneži... Meni se to desilo.
Obavezno pogledajte film „
Kako da dresirate svog Zmaja“. Neko bi rekao „
OK, Amerikanci su doveli do perfekcionizma taj svoj „formula“ film," a opet iz istog tog perfekcionizma mora da ispliva neki kvalitet. Nisam trepnuo tokom filma, toliko je svaki zarez na mestu, svaki piksel, savršenstvo! Priča je nenametljivo sjajna, a kada sam na kraju filma video spisak story artista, shvatio sam da je na tom scenariju radilo više ljudi, nego što je ukupno bilo kod nas, u celoj ekipi koja je stvarala „
Technotise...“
Počeo sam i da vodim
Scrapbook. To je jedan crni blokčić ili „
Moleskin“ blokčić, možda ste videli u knjižarama, i u njega beležim
odrone mozga, raznorazne asocijacije i hermetizme. Mogu reći da mi je sve bolje mnogo jasnije u glavi od kako sam počeo sa tim. Uglavnom kombinujem ilustraciju, tekst i papiriće koji mi dođu pod ruku. Na primer neko mi da flajer, ja secnem deo tog flajera, nacrtam nešto oko njega, i smislim priču. Dok popunjavam
Scrapbook, potpuno sam oslobodjen od potrebe da se to nekome dopadne, ni za koga nije pravljeno, ne bi moglo ni da se objavi , ali dobro dođe kao terapija!
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare