Ubijeni kao neugodni svjedoci

Dosadašnja istraga o stradanju gardista Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića pokazala je da oni nijesu pucali jedan na drugoga - kazao je “Vijestima” izvor blizak vojnom vrhu, navodeći da su dokazi o tome i mnogim drugim detaljima prezentirani i članovima Vrhovnog savjeta odbrane na sjednici u prošli petak.

Isti izvor tvrdi da na takav zaključak upućuje analiza is-paljenih metaka, kojih je više nego što je saopšteno, ali i izjava jednog od stradalih vojnika koji je bio živ kada su pritekli njihovi drugovi, ali je izdahnuo na putu do Vojno-medicinske akademije.

On je, kako tvrdi izvor “Vijesti”, u posljednjim trenucima kazao da su smrtonosni hici došli iz pravca kasarne na Topčideru, što potvrđuje da je prvobitna verzija plasirana ja-vnosti, prema kojoj su vojnici pucali jedan na drugoga, potpuno netačna.

Na takav zaključak, kaže ovaj izvor, upućuje i iskaz trećeg vojnika, koji se desetak minuta prije nego što su se čuli pucnji rastao od drugova iz klase Jakovljevića i Milovan-ovića. On je istražnim organima rekao da ne postoji mogućnost da su nesrećni vojnici pucali jadan na drugog zbog svađe, jer ih je ostavio u odličnom raspoloženju. Rekao je da su se šalili i pričali viceve.

Vojni istražni organi saopštili su da su vojnici Jakovljević i Milovanović poginuli 5. oktobra “na straži u Topčideru”, da su pucali jedan u drugog i da su dva metka ispaljena iz puške Milovanovića nađena u oba tijela. Dva minuta poslije pucnjave, na mjesto stradanja vojnika stigao je stariji vodnik Marko Kovačević i zatekao Jakovljevića mrtvog, dok je Milovanović davao znake života. Istražni sudija Vojnog suda u Beogradu Vuk Tufegdžić izjavio je da je “vještačenje elektronskog obezbjeđenja objekta posebne namjene, koji su vojnici obezbjeđivali, pokazalo da treće lice nije umiješano u incident”.

Umjesto verzije o međusobnom upucavanju, na kojoj su u startu insistirale vojne vlasti, vjerovatnije je da su ubijeni kao neugodni svjedoci prisustva osoba koje nemaju veze sa Vojskom SCG. Nezvanično se govori o takozvanim lovcima na haške optuženike, ili komandosima obučavanim daleko od Beograda.

Iako je predsjednik Savjeta ministara Svetozar Marović u izjavi “Vijestima” najavio da će potpuna istina o stradanju gardista biti saopštena javnosti, nakon sjednice VSO izdato je samo šturo saopštenje u kojem se navodi da Savjet daje punu podršku nezavisnoj komisiji na čijem čelu je advokat Božo Prelević.

Ministar odbrane Prvoslav Davinić, uz ovo, samo je kategorički tvrdio da ubistvo gardista nije ni u kakvoj vezi sa haškim bjeguncem generalom Ratkom Mladićem i odbacio spekulacije da se on krije u velikom vojnom kompleksu u kojem su kasarne Topčider, Dedinje, Rakovica i Beli dvor.

VSO je u tom trenutku znao mnogo više, ali očigledno da nije postojalo volje ili snage da se o tome obavijesti javnost zbog neminovnih posljedica. Odustalo se i od najavljene rasprave o odgovornosti načelnika Generalštaba generala Branka Krge zbog premještanja vojne opreme i oružja iz Crne Gore i postrojavanja garde pred pretendentima na srpsku krunu, jer bi njegova smjena u ovom trenutku bila povezana sa stradanjem vojnika u Topčideru.

Ministar odbrane je, zbog “najnovijih saznanja”, tražio hitnu sjednicu VSO.

Članovi vrhovne komande očigledno su se suočili sa činjenicama koje mogu biti izuzetno neprijatne i za vojni vrh, i za srpsku vlast, a posredno i za VSO i Savjet ministara i koje bi mogle pored smjena u vojsci proizvesti domino efekat u civilnoj vlasti.

Zato su zaćutali.