Haradinaj je, zajedno sa potčinjenim Idrizom Baljajem i Ljahom Brahimajem, optužen za zločine nad Srbima, Albancima i Romima u dečanskom kraju od marta do avgusta 1998.
Nekadašnji oficir JNA Tetaj, koji je svedočio po obavezujućem nalogu Tribunala (subpoena), a protiv, kako je rekao, svoje volje, opisao je kako je od marta do septembra 1998. po nalogu Haradinaja učestvovao u organizovanju OVK.
On je potvrdio da je Haradinaj bio u sukobu sa drugom albanskom paravojskom FARK, koju je organizovao Demokratski savez Kosova Ibrahima Rugove, i da su stoga borci FARK-a morali da napuste Kosovo. U tom sukobu, nekoliko pripadnika FARK je i ranjeno.
Tetaj je ispričao i da je čuo za nestanak najmanje dvojice srpskih meštana sela Dašinovac koji su poslednji put viđeni u rukama OVK. Po tim pričama, kazao je, ubili su ih pripadnici OVK.
Svedok je precizirao da je, posle napada policije na kuću Haradinaja u selu Glođani, krajem marta 1998., otišao tamo s željom da se priključi OVK.
Naoružani i uniformisani pripadnici OVK zaustavili su ga na putu, a zatim i priveli u kuću Haradinaja, gde su ga ispitivali Ramuš i drugopotuženi Baljaj zvani Togeri (poručnik, na albanskom jeziku).
Haradinaj mu je naložio da u svom selu organizuje mlade ljude za otpor srpskim snagama, što je svedok, kako je rekao, i učinio. Ispričao je i da su, posredstvom Haradinajevog štaba, ti regruti slani u Albaniju na obuku, odakle su se vraćali naoružani i uniformisani. Uz to, mestani njegovo sela dali su 25.000 nemačkih maraka za oružje dopremljeno iz Albanije drugom prilikom.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare