Pomoću njih, vlasnici pasa će moći da identifikuju svoje ljubimce ako se izgube ili ih neko ukrade, a biće im olakšan i pojednostavljen prelazak granicaj, javlja dopisnik B92 iz Novog Sada Miroslav Zadrepko.
Ugradnja mikro-čipova traje kratko i, po rečima zaposlenih u Veterinarskoj stanici, bolna je koliko i primanje injekcije. Mikročipovanje se obavlja posebnim špricem. S obzirom na to da prosečni životni vek psa iznosi 10-15 godina, pas koji je jednom “mikročipovan”, nosiće čip do kraja života bez rizika da će mu on smetati, kaže veterinar Slobodan Kovačević: “Čip ostaje u vezivnom tkivu do kraja života. Mogućnost pomeranja se svodi na nekoliko milimetara”.
Korist koju vlasnici pasa, ali i sami psi imaju od “mikročipovanja” višestruka. Psi, koji se izgube, zahvaljujući bazi podataka, mogu biti lako identifikovani i vraćeni vlasnicima. Uz čip ide i dokumentacija koja se popunjava.
“Mikročipovanje” pasa, ali i drugih kućnih ljubimaca se sprovodi već desetak godina u Evropi. U SCG je “mikročipovanje” dobrovoljno. Pored novosadske veterinarske stanice, ovo se može obaviti i na Veterinarskom fakultetu u Beogradu, kao i u veterinarskoj stanici u Nišu.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 8
Pogledaj komentare