22.04.2026.
19:22
Od kancelarije do crvenog tepiha: Niko nije verovao da će uspeti, danas je legenda FOTO
Džon Džozef Nikolson, javnosti poznatiji kao Džek Nikolson, rođen je 22. aprila 1937. u gradiću Njuton Siti u američkoj saveznoj državi Nju Džerzi.
Odrastao je uveren da su mu baka Etel Mej Rouds, koja je bila kozmetičarka, i deda Džon Džozef Nikolson, koji je bio aranžer izloga, roditelji. Tek u kasnijem dobu saznao je da mu je Džun Fransis Nikolson, za koju je verovao da mu je sestra, zapravo bila biološka majka. Oca nije poznavao, a njegov identitet bio je poznat samo majci i baki, koje su tu tajnu ponele u grob.
Nakon srednje škole, u kojoj je bio poznat kao buntovnik i razredni šaljivdžija, seli se u Kaliforniju, gde se zapošljava kao kancelarijski pomoćnik u studiju MGM-a za animatore. Iako mu je zbog umetničkog talenta ponuđena pozicija animatora, sudbina ga je odvela pred kamere.
- Džek Nikolson odustao od poznatog filma iz bizarnog razloga: Njegovu ulogu je preuzeo Entoni Hopkins
- "Let iznad kukavičjeg gnezda" ne može da se zamisli bez Nikolsona, ali uloga nije bila namenjena njemu
- Film propao, ali ga Majkl Kejn obožava: "Svi su bili kreteni" VIDEO
Rane filmske uloge ostvario je u niskobudžetnim projektima, prvenstveno u saradnji sa producentom Rojem Kormanom. Iako mu je lice bilo prepoznatljivo, tek mu je sporedna uloga u filmu "Goli u sedlu" iz 1969. donela prvu nominaciju za Oskara i otvorila vrata ozbiljnijoj karijeri.
Uspon glumca koji nije tražio simpatije
Nikolsonova glumačka karijera razvijala se paralelno sa usponom takozvanog "novog Holivuda". U filmovima kao što su "Pet lakih komada", "Kineska četvrt" i "Let iznad kukavičjeg gnezda" profilisao se kao predstavnik snažnih, moralno složenih i često emocionalno nestabilnih likova. Za ulogu Rendala P. Makmarfija u poslednjem filmu osvojio je Oskara za glavnu mušku ulogu, što je potvrdilo njegov talenat i uticaj u filmskom svetu.
Njegovo lice, karakterističan osmeh i prodoran, ponekad i zastrašujući pogled postali su sinonim za nepredvidivost na filmu. Iako nikada nije težio da bude miljenik publike, upravo su ga složenost i kontradiktornost pretvorile u jednog od najtraženijih glumaca svoje generacije.
Usledile su zapažene uloge u filmovima kao što su "Isijavanje", "Poštar uvek zvoni dvaput", "Čast Pricijevih", "Veštice iz Istvika", "Betmen" i "Malo dobrih ljudi". Filmovi "Vreme nežnosti" i "Bolje ne može" doneli su mu Oskare za najboljeg sporednog i glavnog glumca. Tokom karijere bio je nominovan za Oskara čak dvanaest puta.
Privatni život obeležen kontrastima i kontroverzama
Uprkos umetničkom uspehu, Nikolsonov privatni život često je punio naslovnice, i to ne samo zbog slavnih partnerki poput Andželike Hjuston, Rebeke Brusard i Lare Flin Bojl, već i zbog nejasnoća oko očinstva, burnih raskida i navodnih problema sa agresivnim ponašanjem.
Poznat je incident iz 1994. godine kada je palicom za golf razbio vetrobransko staklo jednog vozača jer ga je navodno pretekao u saobraćaju. Dve godine kasnije jedna seksualna radnica optužila ga je za fizički napad nakon što je odbio da plati njene usluge.
Bio je poznat po javnim ljubavnim aferama, odbijanju braka i otvorenom hedonizmu. Godinama je uživao status zavodnika, a kasnije se postepeno povukao iz javnog života.
Povlačenje iz javnosti i uticaj na film
Nikolsonova poslednja glumačka uloga bila je u filmu "Kako znaš da je ljubav" iz 2010. godine. Iako se više puta najavljivao njegov povratak, do toga nije došlo. Živi povučeno u Los Anđelesu i retko se pojavljuje u javnosti. U februaru 2025. godine obožavaoci su ga videli na proslavi 50. godišnjice emisije SNL.
Njegov doprinos kinematografiji ne ogleda se samo u nagradama, već i u načinu na koji je redefinisao likove autsajdera, buntovnika i emocionalno nestabilnih muškaraca. Bio je i ostao glumac koji se ne zaboravlja — ne samo zbog uloga, već i zbog snažne ličnosti i umetničke hrabrosti.
Džek Nikolson umnogome predstavlja simbol jednog prošlog perioda američkog filma, u kojem su gluma i karakter išli zajedno, a umetnički integritet bio važniji od imidža. Njegova filmografija ostaje trajno nasleđe, a uticaj na glumce i reditelje svih generacija je neosporan.
Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar