Prva dobra stvar u vezi sa drugim albumom 50 Centa i njegove ekipe je što uopšte nije loš. Čak je bolji i od poslednjeg Fiftyjevog čeda.
Ako ostavite po strani da je
T.O.S. neka vrsta gangsterskog
Entouragea, izdizajnirana i ispeglana da kod lepo vaspitane dece (do 13 godina) stvori utisak da su ovo neki opasno loši momci, ono što preostane govori da roditelji i nemaju puno razloga za brigu-
T.O.S. nije ništa opasniji od prosečne „pucačke“ igrice. A slično i izgleda.
Počevši od propratnih fotografija na kojima Ef i ekipa izgledaju kao retuširani junaci sopstvenog
Sin Cityja nakićeni oružjem kao da su na
Kumovoj svadbi.
T.O.S. dokumentuje gangstersku dokolicu, lenja maštanja o tome gde bi se još moglo zapucati, kombinovana sa radom na novom, dopunjenom izdanju „Rečnika savremenog gangstera“.
Međutim, Fifty, pored toga što je stipsa, ima njuha da odabere atraktivnu i orginalnu podlogu za svoje idimidođimi rime. Pa, tako sa izuzetkom Swizz Beatz imena većine preostalih producenata (meni) deluju sasvim nepoznato. Rezultat takvog odnosa snaga je da instrumentalni deo T.O.S.-a može da parira bilo kom Madlibovom izdanju.
Hitova nema. Tamo gde se neka rima ponovi par puta uzastupno (
You So Tough, Kitty Kat) ima šansi da nakon više slušanja vaš mozak konačno odreaguje kao da nešto ne čuje po prvi put. U toj klaustrofobičnoj gustini zvukova, miksu vokala koji se iz muzike čupaju kao da su uvaljani u neku superlepljivu masu, rima koje izleću kao da G-Unit umesto usta imaju heklere, u toj masi leži potencijal ovog albuma. On se kreće sporo, krcka sve pred sobom i dovoljno dugo deluje neprobojno da predstavlja zanimljivo štivo tokom više preslušavanja.
Naravno, onda će vam se desiti da odnekud čujete N.W.A. i G-Unit će biti
maknuti istog trena.
SELEKTAH: ***
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare