Izvor: B92

Ljudi koji žive u prestonici Libana, kao i u mnogim drugim gradovima, umesto adresama, opisuju lokacije na osnovu njihovih znamenitosti.

Foto: Paul Saad/ Flickr.com

Kada pokušate da nađete neko mesto u Bejrutu, dobićete instrukcije kako da pratite “trag” određenih spomenika i građevina, umesto naziva ulica kroz koje treba da prođete. Najčešći orijentiri su hotel Holiday Inn uništen u toku rata i Kahraba Lubnan, elektrodistributer čiji svetleći znak nikad nije u potpunosti radio, ali i pojedine prodavnice i restorani.

Štaviše, neki od ovih omiljenih i svima u Bejrutu poznatih lokacija, mogu da nestanu s lica zemlje, ali se i dalje koriste kao smernica. To je, recimo, slučaj sa starim pozorištem Medina.

Pre nekoliko godina, libanska dizajnerska firma čak je predstavila ideju da se čuvena mesta u gradu kategorizuju i označe od A do D, pri čemu bi “D” značilo da je mesto “mrtvo” ili pomereno na neku drugu lokaciju.

Posetiocima bi takve oznake malo značile. Većina se gubi u lavirintu ulica, a nema tabli koje bi vam pokazale da se nalazite na pravom mestu.

Bahi Gubril, Libanac koji je odrastao u Londonu, preuzeo je obavezu da mapira Bejrut. Tako je nastala firma Zawarib koja objavljuje razne atlase i mape, uključujući i one sa ulicama libanske prestonice. Štaviše, napravljena je i mapa autobuskih linija.

Čudni način snalaženja u Bejrutu zapravo nije tako nelogičan kao što se čini. Istraživači kažu da kada se ljudi orijentišu, prvo traže istaknuta obeležja. Zatim skreću u drugu ulicu i pronalaze drugu znamenitost, a u mislima te dve lokacije povezuju određenom rutom. Tako naši mozgovi mogu da mapiraju ceo grad.

Mape, ako su dobro napravljene, postaju pomoćno sredstvo našeg znanja. One nas takođe pozivaju da neko urbano okruženje istražimo iz različitih uglova.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.