Kolaps turizma u Crnoj Gori

Napisati priču o izgledima za nastupajuču turističku sezonu i o stanju turističke privrede u Crnoj Gori nije nimalo lak posao. Teško je naći sagovornika među stručnjacima i dobrim poznavaocima prilika u vodećoj privrednoj grani Crne Gore.

Autorka: Branka Plamenac
Izvor: Monitor

Poznata imena među onima koji su činili crnogorsku turističku elitu osamdesetih, ne žele svoje stavove da iznose u javnost uz obrazloženje da to nema nikakvog smisla ni efekta jer se svaka kritika ovdje doživljava kao napad na državu i njene zvaničnike. Da nikog u ovoj državi ionako nije briga za turizam, njihova je zajednička ocjena. I opaska kako turizam u Crnoj Gori nije više privredna grana nego politika u kojoj caruju anonimusi, bez iskustva i obrazovanja, novopečeni upravitelji tuđih hotela. S burazerskom privatizacijom hotela i ugostiteljskih objekata otišlo je sve što je u domaćem turizmu vrijedilo. Hoteli su razdijeljeni domaćim tajkunima. Urušio se čitav sistem organizovanog turističkog prometa. Otišli su vrsni turistički radnici, inostrani gosti, veliki turoperatori.

BEZ STRANACA: Da je najjača crnogorska izvozna grana doživjela poptpuni kolaps najbolje svjedoče brojke na koje ukazuje sagovornik Monitora, jedan iz plejade poznatih iz zlatnih vremena domaćeg turizma.

U Crnoj Gori se, po njegovom mišljenju razvija strategija razvoja turizma bez stranaca, što je neprihvatljivo.

Do 1989. turisti iz evropskih zemalja činili su 94 odsto inostranog prometa na nivou nekadašnjeg Montenegroturista koji je objedinjavao hotelsku industriju Crne Gore.

Njemci, na koje je domaći turizam bio oslonjen, učestvovali su sa 43 procenta, Britanci sa 20 odsto, Skandinavci sa 11, gosti iz zemalja Beneluksa sa devet, Italijani sa dva odsto i Rusi i ostali u manjem broju.

Ovaj promet ostvarivan je preko najvećih svjetskih turoperatora. Ljetovališta Crnogorskog primorja zauzimala su naslovnice njihovih kataloga.

U ligi velikih organizatora putovanja, koji su u prodaji imali i po 1.000 hotela iz čitavog svijeta, Sveti Stefan, Miločer, Avala i Palas bili su često među prvih 10 na listi. I dobijali brojne nagrade. Takvu poziciju zauzimali su zahvaljujući kvalitetu usluge i ukupnog proizvoda.

Danas je Crna Gora izbačena iz kataloga vodećih evropskih putničkih agencija. U ukupnoj svjetskoj turističkoj razmjeni Evropa učestvuje sa 43 odsto. Tužna je činjenica da od Evrope Crna Gora dobija svega dva odsto te razmjene.

Prema podacima Monstata, tokom 2008. godine na turiste iz zemalja članica Evropske unije odnosi se 12,66 odsto turističkog prometa.

Njemački turisti, koji su decenijama bili naši najznačajniji gosti, bilježe zanemarljivih 1,97 odsto, Britanci su pali na jedan procenat, Skandinavaca, Holanđana i Belgijanaca u izvještaju - nema!

Zanimljivo je da su i ruski turisti, kojima se crnogorski turizam okrenuo svom svojom snagom, ostvarili svega 12,89 odsto noćenja. Turisti iz Ukrajine oko 2,60 odsto!

Evropljane su zamijenili novi stranci, bivši domaći posjetioci iz zemalja eks Jugoslavije. Sada su nam strani turisti gosti iz Srbije, Makedonije, BiH, Slovenije.

U masu stranih posjetilaca, koje marljivo bilježi Nacionalna turistička organizacija, ulazi i armija građevinaca, zidara, keramičara i molera mahom iz BiH i Srbije, koji rade na Crnogorskom primorju i ostvaruju zavidan broj noćenja. Tu su i izletnici. Svaki stranac koji ulazi u Crnu Goru na jednodnevni izlet, u kojoj ne potroši gotovo ništa i ne ostvari ni jedno noćenje, povećava stavku inostranog prometa.

PREVISOKE CIJENE: Prognoze za nastupajuću sezonu još su mračnije. Na inostranom tržištu Crna Gora gubi bitku zbog visokih cijena smještaja i usluga. Po ocjeni mnogih, nijesu u pitanju samo efekti ekonomske krize nego ukupno ponašanje u zemlji koja nije mnogo učinila na prilagođavanju turističkog proizvoda uslovima ekonomske recesije u svijetu.

Država nije ništa učinila da riješi hronične nevolje turističke privrede. Nestašica vode i struje tokom ljeta i dalje je zagarantovana. Strani mediji upozoravaju svoje građane na loše puteve koji vode do primorja, na nezadovoljavajući servis i visoke cijene koje ga prate.

Strancima smeta tzv „ekološki porez" koji se naplaćuje prilikom ulaza u zemlju u kojoj od ekologije ne vide gotovo ništa. Priroda je zapuštena, more zagađeno, ceste uske i pune rupa a smeće se vidi na svakom koraku.

Crna Gora je stekla imidž preskupe zemlje u kojoj turista za svoj novac ne dobija ono što je uplatio. Uprkos dogovoru u Ministarstvu turizma, kojim su se hotelijeri obavezali da snize cijene svojih usluga za 20-30 odsto, to se nije dogodilo. Većina njih opredijelila se za uvođenje gratis dana i sličnih bonusa.

Predsezona je obilježena demonstrativnim napuštanjem hotela Belvi u Bečićima grupe stranih turista zbog izvođenja građevinskih radova u neposrednoj blizini hotela.

Specifičnost naše turističke ponude svakako je odmor u sjenci teških građevinskih mašina raspoređenih na gradilištima duž obale od Avale do Zavale.

Iako je građevinska sezona okončana 1. maja, radovi na izgradnji hotela Avala, tržnog centra Trejdjunika, vila na Zavali i solitera pored, ne prestaju do duboko u noć. U pitanju su objekti iza čije gradnje stoje najuticajniji političari i kontroverzni biznismeni. Ne mare oni za ishod turističke sezone i za nezadovoljstvo turista.

Opštinska vlast kao i da ne postoji. Nema takvu moć da radove obustavi.

Dok naši rastjeruju i ono malo stranaca koji dođu, komšije Hrvati vode pravu bitku za spas ovogodišnje sezone. Prva mjera iz akcionog plana hrvatske Vlade za turizam bila je privremena suspenzija viznog režima za tržište Ukrajine i Rusije.

Ukidanjem viza i uvođenjem direktnog leta Kijev-Zagreb očekuje se dolazak dvostruko više turista na hrvatsko more nego lani. Mjera hrvatske Vlade izazvala je veliki interes u tamošnjim medijima i kod ruskih i ukrajinskih turoperatora.

SLABA PRODAJA: Uz prateće spuštanje cijena smještaja i usluga, Hrvatska se u tim zemljama prodaje „kao luda", dok Crna Gora ne ide nikako, kažu u jednoj od domaćih turističkih agencija.

U usporedbi s Hrvatskom, Grčkom i Turskom, cijene u Crnoj Gori su pretjerane, ocjena je mnogih turističkih poslenika.

Malo je turističkih zemalja koje imaju tako složen program, dobru strategiju razvoja turizma koja se uopšte ne primjenjuje, kaže naš upućeni sagovornik, uz uslov anonimnosti. Crna Gora ima Master plan za razvoj turističke privrede, stabilnu političku situaciju, ima euro, jaku valutu, nacionalnu aviokompaniju i dobre bezbjednosne prilike.

Ali sve to ne korenspondira s onim što se dešava u zemlji. Master plan je stavio akcenat na poboljšanje strukture smještajnih kapaciteta u korist povećenja broja hotelskih kreveta na račun onih u privatnom smještaju. Na rješavanje vodosnabdijevanja, putne infrastrukture, očuvanje prirodnih resursa uz morsku obalu.

Ništa od toga nije ostvareno.

Hoteli se ne grade. Svaka najavljena investicija u praksi je izmanipulisana. Milionska ulaganja, o kojima su mediji iscrpno izvještavali, u gradnju hotela sa zavidnim brojem zvjezdica i uvođenje hotelskih lanaca poput Hajata, Kempinskog, Hiltona, Šeratona, Four sezon i sličnih, bila su samo maska. U gotovo svakom slučaju i na svakoj izvikanoj lokaciji radilo se o gradnji stanova za tržište, takozvanih turističkih apartmana i renta vila.

Riječ je o najnižem obliku turističke privrede. Stanove kupuje običan svijet putem kredita, koji je s aspekta turizma najgori konzument. Rezultat je nestajanje prirodnih ljepota zbog kojih su turisti dolazili i gužva u ljetovalištima i na plažama, u kojima nema gostiju s organizovanog turističkog tržišta.

Crna Gora je napadnuta vrstom gradnje koja odbija strane investicije. Nema, zapravo, ni jednog ozbiljnog stranog investitora zainteresovnog za gradnju hotela na našem primorju.

U Crnoj Gori nezvanično ima oko 400.000 turističkih ležajeva. Hoteli raspolažu s oko 40.000 kreveta. Zemlja u kojoj se najviše govori o elitnom turizmu i visokoplatežnim gostima raspolaže sa svega par hiljada kreveta visoke kategorije. Sve ostalo je prosjek zbog kojeg se gubi utakmica s boljim i spremnijim turističkim zemljama.