Dino Mustafić - reditelj predstave "Rođeni u YU" i direktor sarajevskog internacionalnog festivala MESS.
Autor: Razgovarala: Ivana Ćirica
|
Izvor: B92
Tribina posvećena pitanjima jugoslovenskog nasleđa 20 godina posle raspada SFRJ biće održana 27. oktobra u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, povodom nove predstave Jugoslovenskog dramskog pozorišta “Rođeni u YU” koju je, prema tekstu grupe dramaturga sa prostora bivše zajedničke države režirao Dino Mustafić.
Među učesnicima tribine “Rođeni u YU”, koju organizuju beogradski nedeljnik “Vreme” i Fondacija “Friedrich Ebert”, najavljeni su glumica JDP-a Mirjana Karanović, koja igra jednu od glavnih uloga, književnik iz Sarajeva Muharem Bazdulj, filmski reditelj Želimir Žilnik iz Novog Sada, književnik i novinar Ante Tomić iz Splita i književnik Miljenko Jergović iz Zagreba.
Šta je bila Jugoslavija? Da li je Jugoslavija bila nešto više od proste međunacionalne zajednice? Da li se Jugoslavija baš sasvim raspala?, neka su od pitanja o kojima će učesnici razgovarati, a tribinu će voditi novinar nedeljnika “Vreme” Teofil Pančić.
Biće reči i o nasleđu ratova i raspada, pitanju identiteta, dekonstrukciji jugoslovenskog identiteta, nacionalnim i drugim postjugoslovenskim identitetima, lokalnim provincijalizmima, provincijalnosti nacionalnih kultura u evropskom kontekstu, jugoslovenskom kulturnom prostoru, jugoslovenskom i evropskom konceptu, pitanju suvereniteta, sudbini i perspektivama jugoslovenskog prostora - politički i kulturno...
B92: Rođeni u YU ste nazvali istraživačkim projektom - kako se odvijao, kako ste “sklapali” predstavu? Dino Mustafić: Na probama je nicao tekst, rađala se predstava na dušama glumaca, njihovim emocijama, sjećanju i spoznaji o izgubljenom fizičkom i duhovnom prostoru. Predstava nije do pred sami kraj imala čvrstu arhitekturu, puno toga smo mjenjali, kratili, prekomponovali. Proces je bio prava avantura u koju smo se svi upustili, jedna svojevrsna autorefleksija nas samih kroz traganje za scenskom formom.
Na koji način se predstava bavi Jugoslavijom? Identitatrno, kao nečim čega više nema, gdje je sve nestalo i srušilo se, kao jednim svojevrsnim kolektivnim retušom naših biografija, činjenica koje se opiru da tek tako budu preskočene, zaboravljene... nije nas zanimala Jugoslavija kao državna i politička tvorevina, već kao prostor sjećanja, prostor naših pitanja koja moramo postaviti sebi baš radi nas samih, jer puno toga je bolno, neotkriveno i potisnuto.
Otkud ideja da se na ovaj način bavite Jugoslavijom, a i pozorištem? Mislim da ovakve teme zaslužuju da se nađu na našim repertoarima. Prišao sam joj sa ispovjedne, dokumentarističke strane, moglo je sigurno i drugačije. U pozorištu su važne iskrenost i poštenje, onda nekako forma dođe sama od sebe, tako je bilo i sada.
Kako su glumci reagovali na ovaj projekat, na činjenicu da se, na neki način, ogoljuju, igraju i sebe? Imali smo jedan katarzičan proces, pun uzajamnog povjerenja i ljubavi, otkrivali smo sebe duboko, poput sonde koja ulazi u želudac i snima svaki ožiljak, ranu... podjelili smo naša iskustva i tražili kako to pretvoriti u scenski jezik, nije nam bilo lako, nije uvijek išlo, imali smo puno dilema i sumnji, ali rezultat i nije uvijek najvažniji, koliko potreba za pozorištem kao našim paralelnim svijetom u kojem otkrijemo drugog ja...
Branka Petrić je podelila sa publikom i svoje upoznavanje sa Bekimom, Mirjana Karanović je pričala o ljubavima i potrebi da se zemlja koja je umrla “pokopa”, Anita Mančić o detinjstvu u Dalmaciji, vinogradima, sprečenosti da ode na sestrinu sahranu, Beštić o ćerki generala koja ga je proganjala… Glumci su sada imali sasvim drugačiji izlazak pred publiku? Je li ovo i neka vrsta pozorišnog realityja? Nije to reality, već umjetnici kao ličnosti, sa svojim stavom, svjetonazorom iza kojeg su spremni hrabro stati na scenu kao svoje stajne tačke postojanja.
Angažovali ste nekoliko (6) dramaturga, različitih generacija, pretežno su mlađi. Kako je taj tim funkcionisao? Nikada nisam radio sa tako brojnim timom dramaturga, bila je to svojevrsna dramaturška radionoca, koja je uobličavala scene, rekonstruisala kroz dijaloge, ispisane monologe, vodili su brigu o kompoziciji predstave, scenoslijedu, kontekstu i svim značenjskim slojevima koji su izlazili sa proba.
Kakav je vaš odnos prema YU? Ambivalentan, sa jedne strane imam sentiment prema bezbrižnom djetinstvu, dobrom školovanju, lijepoj mladosti i osjećaju slobode i prostora, dok sa druge imam gorčinu izdaje, gubitka iluzija o jednakosti, ubijanja, smrti i nasilja koji su srušili sve vrijednosti te zemlje u koju smo se kleli i vjerovali.
Koju svoju intimnu priču ste vi podelili sa publikom? Sve priče u predstavi su i dio mene, moje ličnosti, sa njima imam empatiju....
Publika je ustala na izvođenje himne “Hej Sloveni”. Kako to tumačit – kao nostalgiju, poštovanje, spremnost da se igra sa glumcima (interakciju)? Tumačim kao podrsku da je publika spremna o tome razgovarti, razmjenjivati iskustva, slušati te priče i potražiti sebe, kao jedan povratak u budućnost!
Kako ste birali glumce za ovu predstavu? Ovde to nije samo pitanje podele, već i teksta? Birao sam one glumce koje volim da gledam na sceni, jer su dobri, uvijek vjerujem da skupljam najbolji glumački tim na svijetu, tako je i sa ovom podjelom, za koju sam jedino znao da mora biti generacijski heterogena..
Kakve ste reakcije čuli posle premijere? Da li ste zadovoljni obavljenim? Izlazak pred publiku je za mene pravi stres, početak kraja kojeg ne volim u pozorištu, trenutak osame kojeg se bojim. Tako da nisam baš radoznao za skupljanje utisaka… imali smo lijep prijem, nekonvencionalan apaluz, publiku koja je puhala u predstavu da poleti, to sam osjetio u sali... hvala takvoj posebnoj publici, rijetko se to doživi na premijerama.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Rat u Ukrajini – 1.661. dan. Današnji dan obeležili su novi smrtonosni napadi, evakuacije na istoku i novi signali o pregovorima. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski nudi sastanak Vladimiru Putinu, a Kremlj ga poziva u Moskvu.
Bivši napadač Anton Zabolotnji govorio je o radu Dejana Stankovića u klubu i otkrio detalje atmosfere u svlačionici tokom mandata srpskog trenera u moskovskom Spartaku.
Rat u Ukrajini – 1.662. dan. Rusija je žestoko udarila dronovima na zapad Ukrajine, dok iz Vašingtona stiže poruka da teritorija i dalje koči dogovor o miru.
Saša Zverev osvojio je US open, a u finalu je pobedio Bena Šeltona. Nemac je tako stigao do druge Grend slem titule u karijeri, a prve u Njujorku, gde je 2020. izgubio u finalu od Dominika Tima iako je vodio sa 2-0 u setovima
Rat u Ukrajini – 1.662. dan. Rusija je žestoko udarila dronovima na zapad Ukrajine, dok iz Vašingtona stiže poruka da teritorija i dalje koči dogovor o miru.
Govori srpski, engleski i nešto japanskog, obožava planinarenje, putovanja i čitanje, a među skrivenim talentima su mu stoj na rukama i priprema odličnih koktela.
Najverovatnije da prolazi kroz naše telo neprestano. Pretpostavlja se da milijarde potencijalnih čestica tamne materije prolaze kroz svakog čoveka svake sekunde.
Večeras od 20 časova na Voyo i Prvoj televiziji počinje "Love Island Adria", a u ulozi digitalnog hosta gledaćemo Andriju Joa, koji će publici donositi ekskluzivne intervjue i sadržaj sa Tenerifa.
Bivši irski reprezentativac Šejn Dafi platio je modelu Keli Blejk 1.100 funti za petosatni video-poziv, tokom kojeg je tražio da mu glumi njegovu bivšu partnerku Kejti Prajs.
Guščija mast sadrži značajan udeo mononezasićenih masnih kiselina, među kojima je i oleinska kiselina. Zbog toga se često ističe njen sastav u poređenju sa nekim drugim životinjskim mastima.
Umesto da odmah odete u apoteku, jednostavni prirodni preparati i namirnice koje većina ljudi svakodnevno koristi mogu pružiti olakšanje, ublažiti iritaciju i pomoći da se lakše prebrode neprijatni simptomi.
Hleb od kiselog testa nije novi trend. Fermentisani hleb priprema se hiljadama godina, a ova metoda bila je uobičajena mnogo pre pojave industrijskog kvasca.
Hematolog nakon pregleda procenjuje da li je dovoljno dalje praćenje ili su potrebne laboratorijske analize, ultrazvučni ili drugi radiološki pregledi i, ukoliko postoji indikacija, biopsija limfnog čvora.
The Cantonal Prosecutor’s Office of Tuzla Canton has filed an indictment against seven people in connection with the fire at the Tuzla Retirement Home on November 4 last year, in which 17 residents died and more than 30 people were injured.
The United Kingdom today faces more complex and potentially greater security risks than it did 25 years ago, when the terrorist attacks took place in the United States on September 11, 2001.
Serbian President Aleksandar Vučić revealed that he will resign as president of Serbia immediately after returning from New York, on September 25 or 26.
Da li bi veštačka inteligencija za manje od jedne decenije mogla da uništi čitavo čovečanstvo? Naučnici koji se bave veštačkom inteligencijom upozoravaju na neregulisanu trku u razvoju – i na kobne propuste.
Range Rover ne strahuje od kineskih SUV modela koji podsećaju na njegove automobile. Šef brenda kaže da kupci luksuznih vozila i dalje plaćaju više za original, dizajn i višedecenijsko nasleđe.
BYD navodno širi svoju flotu brodova za transport automobila sa još 10 velikih plovila. Ako se narudžbina realizuje, kineski proizvođač bi mogao da prevozi do 2,5 miliona vozila godišnje.
Renault Niagara stiže na tržišta Latinske Amerike sa pogonom 4x2 ili 4x4, motorom od 156 ili 160 KS i obećanjem da će spojiti udobnost SUV-a sa sposobnostima klasičnog pikapa.
Električni automobili su u Evropi već oko 33 odsto jeftiniji za korišćenje od benzinskih, dok bi električni kamioni do 2030. mogli dostići troškovni paritet sa dizelašima.
Iako na pojedinim nemačkim autoputevima nema opšteg ograničenja brzine, mnogi vozači ipak ostaju oko 130 km/h. Razlozi su potrošnja goriva, preporučena brzina i pravila kompanija.
Komentari 0
Pogledaj komentare