Petak, 29.06.2007.

07:27

Romulijana - svetska baština

Komitet za svetsku baštinu pri Unesku uvrstio sinoć u listu svetske baštine lokalitet u Srbiji - gamzigradsku Romulijanu.

Izvor: B92

Podrazumevana plava slika

Komitet Uneska je odlučio, na sastanku koji se održava u Krajstčerču na Novom Zelandu, da uvrsti 22 nove lokacije širom sveta, uključujući i gamzigradski Feliks Romulijana, palatu rimskog imperatora Galerija, kao i most u Višegradu u BiH.

Utvrđeni kompleks u Gamzigradu ispunio je pet od ukupno šest kriterijuma za upis na listu svetske baštine, a ocenjeno je da je to "jedinstveno svedočenje o rimskoj graditeljskoj tradiciji iz vremena Druge vladavine četvorice" (tetrarhije).

Prema istorijskim izvorima, Feliks Romulijanu je, u oblasti Đerdapa na oko pet hektara, sagradio Galerije, rimski cezar od 293. do 305. godine, a posvetio ju je svojoj majci Romuli.

Arheološko nalazište Romulijana čine ostaci građevina podignutih, po zamisli Gaja Valerija Galerija Maksimijana, krajem 3. i početkom 4. veka. Ovaj kompleks pripada posebnoj kategoriji spomenika rimske dvorske arhitekture. 

Tokom 2006. godine izvedeni su radovi na restauraciji, koji su finansirani sredstvima Ministarstva kulture Srbije i iz donacije ambasade Nemačke. Za 2007. godinu planira se nastavak radova na konzervaciji i restauraciji.

Ćirilov: Velika čast, ali i obaveza

Predsednik Nacionalne komisije Srbije pri Unesku Jovan Ćirilov izjavio je za B92 da je upisivanje palate Feliks Romulijana kod Zaječara na listu svetske kulturne baštine velika čast i velika obaveza za Srbiju.

"To je veoma lepa vest, to je prvi kasnoantički spomenik koji je ušao na listu; do sada su ušli naši sjajni manastiri. To je jedan od naših najoriginalnijih arheoloških nalaza", kaže Ćirilov.

"Ono što u ovom trenutku našoj javnosti nije dovoljno jasno - to je da dolazak na tu listu nije nimalo lak i da to mora da se naučno obrazloži, da je jako važno da je spomenik originalan, da ima svoju umetničku i kulturnoistorijsku vrednost i to je zaista taj slučaj", kaže on.  

Prema njegovim rečima, Gamzigrad je time svrstan u red bisera svetske kulture kao što su Luvr, Ermitaž, Kremlj ili Veliki zid u Kini.

"Upisivanje nekog spomenika na Uneskovu listu svetske baštine je velika obaveza za samu državu, koja mora da brine da se taj teren ne eksploatiše u komercijalne svrhe, odnosno da se tu ne grade hoteli, restorani i drugi slični sadržaji", rekao je Ćirilov za Betu.

Komisija Uneska zatim svake dve godine vrši stručnu proveru stanja lokaliteta i, ukoliko se utvrdi da se spomenik ne održava u skladu s Uneskovim standardima ili koristi u komercijalne svrhe, uklanja ga s liste.

Komisija Uneska je na aktuelnom zasedanju u Krajstčerču prvi put izbacila jedan spomenik s liste svetske baštine, zbog neadekvatnog održavanja lokaliteta i komercijalnog eksploatisanja. Reč je o prirodnom staništu retke vrste antilope, arapskog oriksa, u Omanu.

Prema rečima Ćirilova, Nacionalna komisija Srbije pri Unesku trenutno nastoji da spreči izgradnju objekata u blizini kompleksa srednjovekovnih spomenika na Kosovu koji se, takođe, nalaze na listi svetske kulturne baštine.

Ćirilov je dodao da će sledeća preliminarna lista srpskih spomenika koji će biti kandidovani za Uneskovu listu svetske kulturne baštine biti utvrđena u oktobru.

Država godišnje ima pravo da predloži Unesku dva lokaliteta, jedan prirodni i jedan kulturni, za listu svetske kulturne baštine.

Na listi se nalaze četiri lokaliteta iz Srbije: Stari Ras i Sopoćani (1979), manastir Studenica (1986), srednjovekovni spomenici na Kosovu (2004 - 2006) i Gamzigrad (2007).

I Višegradski most

Za most u Višegradu, koji je u 16. veku sagradio vezir Mehmed-paša Sokolović, na sajtu Uneska piše da je ima "jedinstvene proporcije elegancije i monumentalne gradnje" i da kao takav predstavlja svedočanstvo uzvišenosti tog arhitektonskog stila.

Most je sagrađen u periodu između 1571. i 1577. godine po nalogu Mehmed-paše Sokolovića. Projekat za most uradio je najčuveniji turski graditelj svog vremena, Kodža Mimar Sinan, inače dvorski arhitekta i vrhovni graditelj Carstva.

Višegradski most predstavlja zadužbinu Mehmed-paše Sokolovića, koji je kao veliki vezir od služio čak trojici sultana Otomanskog carstva. Most je, inače, popravljan nekoliko puta - 1664, zatim 1885, 1911, 1939. i 1940. godine.

Sa arhitektonske strane, most i danas pleni pažnju u svetu. Ima 11 lučnih otvora, najmanjeg raspona 5,20 metara, a najvećeg 14,80 metara. Most leži na devet kamenih stubova širine 3,5 do četiri metra i dužine oko 11,5 metara.

Kamen za zidanje mosta potiče iz mesta Banja, oko pet kilometara niz desnu obalu reke Drine. Most je, inače, poslužio kao inspiracija za roman "Na Drini ćuprija" Ive Andrića.

Ostale lokacije

Vulkanska ostrva Ðeðu
Na listi svetske baštine našli su se još arheološki lokalitet Samara u Iraku, sa bogatim ostacima iz vremena dinastije Abasida, kao i zgrada opere u Sidneju, zbog inovativnosti u arhitekturi.

Zatim, tu je kraški predeo u južnoj Kini, kao jedinstven prirodni pejsaž, a u Kini je izabrano i selo Kajping Diaolu, gde višespratne odbrambene seoske kuće stoje kao fuzija kineske i zapadne arhitekture.

Izabran je i kompleks Crvena tvrđava u Indiji, kao vrhunac kreativnosti i prefinjenosti vremena Mogula, zatim arheološki ostaci rudnika srebra u Japanu od 16. do 20. veka.

Tu su i vulkanska ostrva Đeđu i tuneli lave u Koreji, kao i parćanska tvrđava Nisa u Turkmenistanu, jedno od najvažnijih nalazišta parćanske imperije (između 3. veka pre nove ere i 3. veka posle n.e.).

Izabran je i Kanal Rido u Kanadi, kao najočuvaniji kanal u Severnoj Americi iz vremena njihove izgradnje u 19. veku, zatim Mesečeva luka u Bordou, kao izuzetan arhitektonski sklop iz vremena prosvećenosti.

Tu je i Stari grad na Krfu, sa tri venecijanske tvrđave i neoklasičnim kućama, kao i Nacionalni part Teide u Španiji, zbog lepote i otkrivanja geološke istorije okeanskih ostrva.
Planinska pustinja Rihtersveld u Južnoafrièkoj Republici
Izabrani su i terasasti vinogradi Lavo u Švajcarskoj, zbog viševekovne tradicije i interakcije ljudi i njihove okoline, kao i šuma Karpata, između Ukrajine i Slovačke, kao kompleks deset različitih elemenata koji čine deo netaknute prirode tih predela.

Uvršteno je i pećinsko slikarstvo u kamenitoj pustinji Gobustan u Azerbejdžanu, kao i univerzitetsko naselje u Meksiku, kao jedinstveni primer stila izgradnje sredine 20. veka.

Iz Afrike na listu su stavljeni prašuma Acinanana na Madagaskaru, ekosistem i ostaci kulture na lokalitetu Lope-Okanda u Gabonu, pejzaži Rihtersveld u Južnoafričkoj Republici, sa dramatičnim planinskim pustinjama i kulturom polunomadskog plemena Nana, a izabran je i jedan lokalitet u Namibiji.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

11 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: