“Monetarna politika je suviše oštra”

Dalje pooštravanje mera monetarne politike ne može da utiče na stabilizaciju cena, jer je već ostvaren maksimum delovanja tih mera. Zato bi pooštravanje moglo da ima i kontraproduktivno dejstvo.

Fokus

Izvor: Radojka Nikoliæ

Nedelja, 30.12.2007.

02:48

Default images

Ključni rezultat našeg poslovanja u Srbiji je činjenica da smo tokom pet godina rada ušli u pet najboljih banaka. Sada smo na trećem mestu. Naši plasmani premašili su milijardu evra, a rad smo počeli samo sa 30 miliona evra.

I pored političkih problema u Srbiji, mi imamo poverenja u ekonomiju ove zemlje. U narednom periodu više ćemo se orijentisati na investiciono bankarstvo i javne finansije ali, naravno, nećemo zapostaviti ni poslove sa stanovništvom.

Sredinom januara ili početkom februara otvorićemo penzijski fond i jedan ili dva investiciona fonda. Tako ćemo omogućiti građanima da biraju između štednje i investiranja ili kombinovanja jednog i drugog.

Ovako je Vladimir Čupić, predsednik Izvršnog odbora Hypo Alpe Adria Bank a.d. Beograd, sumirao pet godina rada ove bankarske grupacije u Srbiji i najavio nove korake u poslovanju za 2008. godinu. U intervjuu za Magazin Biznis, Vladimir Čupić, sada i nosilac titule “Bankar godine 2007.”, govori o makroekonomskim okvirima u kojima posluju finansijski sektor i privreda u Srbiji.

Kakve su Vaše procene razvoja bankarskog sektora u Srbiji u 2008. godini?
Banke će se sve više okretati tamo gde mogu da plasiraju svoja sredstva, bilo da je reč o stanovništvu, privredi, malim i srednjim preduzećima. Ali, najveći deo kamatnih prihoda, bankama će dolaziti od repohartija koje emituje centralna banka a koje služe za sterilizaciju viška likvidnosti.

To nije dobro, jer to znači da će se banke okretati poslovima koji donose naknade a ne onima koji donose kamatne prihode. Zbog toga se samo na osnovu uvida u bilanse banaka ne mogu donositi sudovi o finansijskom tržištu.

Siguran sam da će se NBS i u 2008. godini opredeliti za restriktivnu monetarnu politiku, time što će pratiti kako se realizuje budžet. A to znači da će NBS nastaviti monetarnu politiku iz 2007. godine, ali nisam siguran da će to uticati na smanjenje inflacije. Takva rešenja će nas dovesti do toga da i u 2008. godini, kao što je bio slučaj i sa 2007. godinom, kamate neće padati.

Postoji li opasnost od oscilacija kursa dinara prema evru, kao što se dogodilo krajem novembra i početkom decembra 2007. godine?
Sasvim je moguće. Mi imamo veliki deficit platnog bilansa i visok spoljnotrgovinski deficit, koji se sada “pegla” prihodima od privatizacije i doznakama iz inostranstva.

Pri takvom stanju stvari, ako se poveća stepen političke nestabilnosti, sasvim je moguće očekivati da će neki od investicionih projekata ili privatizacija biti usporeni, što znači da će banke postati “osetljivije”, pa će smanjiti priliv sredstava u evrima.

Time opet možemo da dođemo u situaciju da nam se ponovi ovo što smo imali krajem 2007. godine. Taj scenario zavisi od toga kako će investitori oceniti dubinu političke krize koja nesumnjivo sledi.

Kako komentarišete mere monetarne politike u postojećim makroekonomskim uslovima?

Dalje pooštravanje mera monetarne politike ne može da utiče na stabilizaciju cena, jer je već ostvaren maksimum delovanja tih mera. Čak se plašim da bi pooštravanje monetarne politike moglo da ima i kontraproduktivno dejstvo. Ono što se objektivno može uraditi prevashodno je vezano za kontrolu javne potrošnje.

Ali, to nije nešto što se rešava tako što se smanjuju izdaci za bolnice ili socijalna davanja, nego smanjivanjem troškova u javnom sektoru. A to znači, ograničavanjem prekomernog rasta plata u državnoj administraciji i restrukturisanjem javnog sektora.

Da li se može u 2008. godini očekivati upravo to – ozbiljnije restrukturisanje javnih sistema?
Ne. Jer taj proces traži mnogo vremena, a kod nas, praktično, nije još ni otpočeo, iako se o tome mnogo govori. Evo, koliko se već dugo govori o privatizaciji NIS-a a još ne postoji puna saglasnost ni raznih interesnih grupa a ni političkih činilaca, oko načina privatizovanja.

Sa druge strane, nije dobro ni da se javno preduzeće pretvori u socijalnu kategoriju i da ima niske cene kao, na primer, Elektroprivreda. U smislu privatizacije javnih preduzeća, 2008. godina je već potrošena, jer nije ništa pripremljeno da bi nešto moglo operativno da se sprovede u toj godini.

Eventualno bi nešto moglo da se očekuje u 2009. godini, ali pre 2010. do 2011. godine ne treba očekivati neke efekte od strukturnih reformi u javnom sektoru. Do tada, mora da se vodi pažljiva i precizna politika u pogledu troškova tih javnih kompanija.

Pri tom, mora se imati u vidu da su ti sistemi već dosta izraubovani, da oni ne posluju na troškovnom principu, da su potrebne velike investicije. Na prvi pogled, to izgleda veoma komplikovano, ali nije. To se mora započeti i, pre svega, treba doneti političku odluku da taj proces počne.

Dakle, imaćemo problem i sa inflacijom i sa konkurentnošću, sve dok se javni sektor ne dovede do drugačijeg nivoa privređivanja?
Da. Ali, to je potpuno normalno ako se polovina društvenog proizvoda stvara u javnom sektoru. Te strukturne neusklađenosti opterećuju celu ekonomiju. Sa druge strane, od privatizacije su prikupljena značajna sredstva i to treba iskoristiti za poboljšanje infrastrukture, pre svega putne infrastrukture.

Sve to mora da bude kombinovano otvaranjem javnih kompanija za investiranje i sa procesima deregulacije i regulacije, odnosno sa ukidanjem propisa ili zakona koji bez potrebe opterećuju poslovanje i trgovinu. A takvih propisa ima mnogo. Tek kada se uspostavi konkurencija na svim nivoima, može se očekivati i bolje ukupno poslovanje srpske ekonomije.

Uspostavljanje konkurencije znači da nema razloga, na primer, da se neko novi ne uključi u fiksnu telefoniju, da se ne otvori tržište struje pa da potrošače mogu i drugi da snabdevaju.

Takođe, potrebno je da državni sektor nema dominantnu poziciju u preradi sirove nafte, odnosno da nema zabrane uvoza derivata. Rešenja koja sada postoje u toj oblasti, ne doprinose tržišnom poslovanju. Takva veštačka monopolizacija od strane države razara sve ekonomske tokove u javnim sistemima.

Šta je donela mera NBS za zaustavljanje rasta potrošačkih kredita, uvedena u 2007. godini?
Pre svega, zaustavila je rast gotovinskih kredita. Mera je na to i bila usmerena. Obim gotovinskih kredita smanjen je za oko jednu trećinu, što znači da je ta mera apsolutno pogodila cilj.

Što se tiče druge mere koja se odnosila na visinu kapitala banke u odnosu na kreditne plasmane, ta mera nije uticala jer su sve banke povukle kapital iz centrala u inostranstvu. Pritom, dokapitalizacije banaka još nisu završene, što znači da ćemo imati priliv stranog kapitala što će vršiti pritisak na kurs.

Ne vidim logiku za takvu meru NBS. Ta mera je dovela do toga da banke imaju dvostruko više kapitala od potrebnog.

Kako komentarišete poredak na tabeli prvih pet banaka u Srbiji koji se u 2007. godini promenio u odnosu na prethodnu godinu, pa sada ovako izgleda: Inteza, Rajfajzen, Hipo, Komercijalna i EFG Eurobank?

Rajfajzen banka je došla na drugo mesto, ali svojom svesnom akcijom. Oni su smanjili plasmane jer su refinansirali deo svog portfelja kreditima iz inostranstva. Time je Inteza došla na prvo mesto, a Hipo je treća, što znači da je naša pozicija nepromenjena.

Rang-lista banaka u Srbiji ostaje nepromenjena, ali ona ne daje pravu sliku tržišnog učešća jer bi morala da bude dopunjena kreditima koje centrale banaka plasiraju na ovo tržište. Ta mera je izazvana visokom obaveznom rezervom na devizne depozite i deviznu štednju, koje traži centralna banka.

Ali, ta mera podstiče direktno kredite iz inostranstva i jedan je od razloga što se većina banaka okrenula poslovanju sa stanovništvom. Činjenica da su povećani krediti stanovništvu a ne privredi, rezultat je politike koju vodi centralna banka.

Zato su i kamatne stope u Srbiji visoke. Ne samo zbog velikog političkog rizika, već i zbog rigidne monetarne politike Narodne banke Srbije, što dovodi do uvećavanja bankarskih troškova. Održavanju visokih kamatnih stopa doprineće i kriza koja vlada na svetskim tržištima i zbog koje rastu interbankarske kamate.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Srbija

Oni su sada jedini vlasnici Knjaz Miloša

Mattoni 1873, najveći proizvođač mineralne vode i bezalkoholnih napitaka u Centralnoj Evropi, preuzeo je od kompanije PepsiCo manjinski udeo (46,43 odsto) u Knjaz Milošu, postavši jedini vlasnik.

18:20

26.4.2024.

23 h

Podeli: