Nova vest
Tenis

Nedelja, 16.07.2017.

20:00

G.O.A.T

Kada ste na Grend slemu, nije sigurno da ćete gledati finale iz novinarske lože, iako imate akreditaciju za turnir.

Izvor: Nikola Đukić

Autor:Nikola Đukić

G.O.A.T
Photo by Shaun Botterill/Getty Images

Razlog je jednostavan – mnogo je veći broj novinara koji pokrivaju ovakve događaje od kapaciteta dela tribine namenjenog za njihov smeštaj, pa i ovde samo najsrećniji mogu da prisustvuju najvećim mečevima.

Slična praksa je svugde, pre velikih duela, odnosno polufinala i finala, potrebno je upisati se na spisak za dobijanje sedišta i onda se nadati najboljem.

Konkretno na Vimbldonu, ne postoji pravilo određivanja ko je zaslužio da dobije mesto na stadionu, već ljudi iz organizacije biraju po svom nahođenju. Znači, svejedno vam je da li ste se upisali u pet minuta do 11 (kada ističe rok) ili ste, kao ja, došli u osam ujutru i svoje ime stavili na sam vrh.

Sada se nije isplatilo i morao sam da, kao desetine običnih smrtnika, čekam svoj red – procedura u ovim slučajevima je takva da ispred "recepcije" čekate da prođu prva tri gema, pa ukoliko se neko mesto oslobodi, osoblje sa stadiona proziva sledeće da uđu.

Srećom, postojala je druga opcija, a to je odlazak na teren broj 12 i gledanje finalnog meča ženskog juniorskog dubla, u kojem je igrala naša Olga Danilović. Olga je u paru sa Slovenkom Kajom Juvan osvojila titulu, pobedom nad američkom kombinacijom Mekneli-Osugve.

Najbolja srpska juniorka je tako stigla do drugog Grend slem trofeja u dublu, posle onog iz Pariza prošle godine, ali i prebolela ranu elminaciju u pojedinačnoj konkurenciji.

"Mnogo znači za samopouzdanje posle ispadanja u prvom kolu singla. Rekla sam posle Rolan Garosa da sam pala u formi i ovaj rezultat je odličan. Sve do osećaja i do 'glave", rekla je, a onda otkrila kako uspeva da prebrodi poraze.

"Resetovala sam se za dubl, nisam mnogo patila zbog singla, već sam se potpuno posvetila dublu, kako bi to bolje prošlo. Kada izgubim, volim da budem sama i da razmišljam o meču, ali ne previše jer to sve treba što pre zaboraviti. Pravi šampioni ne misle mnogo o porazima i ne mogu da ispustim dušu zbog jednog neuspeha".

Lepo je analizirala period u kojem se nalazi, priznala da pravo iz kompleksa ide na aerodrom, a ja sam na obližnjim ekranima pokušavao da uhvatim šta se dešava na Centralnom terenu. I pre odlaska na Olginu konferenciju, Federer je prvo spasao jednu brejk loptu u četvrtom gemu, a onda već u sledećem oduzeo servis protivniku i, kada sam nastavio da gledam, već je bilo 1-0 u setovima.

Nadao sam se većoj borbi u drugom delu, ali je mene, kao i sve koji su pratili finale, brzo polio hladan tuš – Švajcarac je napravio još jedan brejk početkom drugog seta, da bi pri rezultatu 3:0 Čilić seo na stolicu i počeo da plače.

Pred njim se pojavio fizioterapeut, ali nikome u prvom trenutku nije bilo jasno o čemu se radi. Pomislio sam, dok je jecao u peškir, da su ga samo savladale emocije jer ne uspeva da pruži željenu partiju. Objašnjenje je stiglo na sledećoj pauzi, kada je lekarska ekipa ponovo došla, donela mu pilule za bolove i previla očigledno bolne žuljeve.

"Tokom cele karijere nikad se nisam predavao, razmišljao sam samo da dam sve od sebe, to je bilo sve što sam mogao da uradim. Ni u jednom trenutku nisam mislio da odustanem, ovo je bio veliki dan za mene", rekao je emotivni Čilić.

Meč je nastavljen, ali je drugi set vrlo brzo okončan, pa smo nakon samo sat vremena bili na korak do kraja.

Lekovi koje je Hrvat uzeo počeli su da deluju tek početkom trećeg – počeo je da ubacuje prvi servis i podigao je procenat na skoro 70%, držao se nekoliko gemova, ali je bilo jasno da će mu kretanje i dalje predstavljati problem. Svaka lopta koja je išla od njega bila je neuhvatljiva i kod 3:3 se desilo ono neizbešno – odlučujući brejk Rodžera.

"Bio je ovo nesrećan dan za mene. Desilo se u finalu, u pitanju je veliki žulj koji sam dobio u meču sa Kverijem. Nije ni klasičan žulj, već tečnost koja mi se stvara ispod kože. Suze koje su se dogodilo u drugom setu su više zbog frustracije, nego prevelikog bola koji sam osećao. On se pogoršavao kako je menjao pravac i to me je usporavalo. Jednostano, nisam mogao da pružim svoj najbolji tenis. Krivo mi je jer znam kroz šta sam sve prošao u poslednjih nekoliko meseci. Sve je kulminiralo zbog toga što sam bio svestan da je ovo možda i najviši nivo igre u celoj karijeri. Ali nisam bio zdrav".

Momak iz Međugorja promašio je dva zicera forhendom i nekoliko minuta kasnije, uprkos kapima kiše, Federer je odservirao as za svoju osmu titulu na terenima Ol Ingland klaba. Igrao je svoje 11. i prestigao Pita Samprasa i Vilijema Renšoa s kojima je delio rekord sa po sedam titula.

Činjenica je da je poslednji meč trebalo da bude mnogo neizvesniji i teži, da nije bilo Čilićeve povrede, ali isto tako ne treba zaboraviti detalj da je Švajcarac čitav turnir odigrao prehlađen. I prvi put u svojoj bogatoj karijeri ga osvojio bez izgubljenog seta!

Koliko je njemu značilo, čoveku koji je osvojio sve što postoji u 'belom sportu', pokazuju suze nakon poslednjeg poena – olakšanje i sreća.

"Ovo je magično. Previše. Verovanje da mogu da dostignem ovakve visine su bile ključne. Bilo je teško prethodnih godina, posle prošlog sam razmišljao da li ću uopšte opet da se vratim ovde, gubio sam od Novaka 2014. i 2015, ali sam verovao da mogu da se vratim i to se dogodilo. Nastaviću da verujem i sanjam jer samo tako možete ostvariti snove".

I dok je on još uvek pokušavao da obuzda drhtanje u glasu, ja sam se prisetio teksta koji sam napisao početkom prošle sezone, u kojem sam hrabro prognozirao da će osvojiti još jedan Vimbldon. Više je to bilo verovanje, nego što je aktuelni trenutak možda nagoveštavao, ali 18 meseci kasnije osvaja svaki turnir na kojem se pojavi.

I nisu samo titule, pobede, konstantnost u vrhu i rekordi ono što ga čini najboljim u istoriji ove igre ili kako bi to stranci rekli G.O.A.T (greatest of all time), već sama njegova pojava – pojava čoveka koji je u nekim slučajevima, a takvih nije malo, veći i od sporta kojim se bavi.

Najbliži tome možda je Valentino Rosi u kraljevskoj klasi Moto GP, ali Federera od drugih odvaja nešto drugo – sa skoro punih 36 godina u nizu osvaja trofeje i pomera granice. Ove sezone je dobio svih 27 mečeva sa igračima iz top 10, svih 15 sa igračima iz top 20 i svih osam sa protivnicima iz top 10. Neki bi rekli da je problem u konkurenciji.

Konstantno je spreman da se žrtvuje zarad ličnog napretka – znamo svi da je uzeo reket sa većom glavom, koliko je promenio tehniku bekhenda, a možda i najslikovitiji prikaz jeste što je na konferenciju za medije došao noseći papir sa statistikom meča.

"Iskreno, sve se zasniva na zdravlju. Nije u vezi sa igrom i nisam razmišljao kako ću igrati kada se vratim na Vimbldon. Samo sam želeo da ostanem zdrav i da znam da mogu da se takmičim sa najboljima. Želeo sam da znam da mogu da odigram sedam mečeva u pet setova. To mi je bio cilj", zaključio je čvrsto stojeći na zemlji.

Energija i pažnja koju generiše gde god da se pojavi nije viđena nikada do sada i zbog toga će, kada jednoga dana bude odlučio da je kraj, ostati velika praznina – praznina koju niko u tenisu neće uspeti da popuni.

Dok ne dođe taj dan ostaje nam da uživamo u magiji koju nam prikazuje na terenu, pa makar zbog toga svake sezone odsustvovao po nekoliko meseci.

Nikola Đukić (@NikolaDjukic43)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

143 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve
Tenis

Miracolo

Za sve one koji nisu pratili protekle noći okršaj Novaka Đokovića i Luke Nardija u Kalifornijskoj pustinji desilo se – čudo!

Zoran Kecman

12:35

6 d