Tijana Bošković o časti i ponosu kada nosi dres reprezentacije
Odbojkašica Tijana Bošković jedna je od najboljih sportistkinja u novijoj istoriji naše zemlje.
Izvor: OKS
Starsport
Sa reprezentacijom Srbije na Olimpijskim igrama u Riju osvojila je srebrnu medalju, dok je na narednim Igrama u Tokiju, došla do bronzanog odličja.
Tokom karijere prepune velikih uspeha, od olimpijskih odličja do evropskih i svetskih titula, neminovno se postavlja pitanje: koji je od tih trenutaka bio najemotivniji, onaj koji zauvek ostaje u srcu?
Ko je Tijana Bošković?
Rođena je 8. marta 1997. godine u Trebinju. Igra na poziciji tehničara i kao standardni član seniorske reprezentacije Srbije, jedna je od vodećih igračica i sa reprezentacijom je osvajala medalje na najvećim međunarodnim takmičenjima.
Olimpijski komitet Srbije proglasio ju je za najbolju sportiskinju 2018. i 2019. godine, dok je 2022. godine, ponela titulu najuspešnijeg sportiste Srbije u timskim sportovima.
Za seniorsku reprezentaciju Srbije debitovala je 2014. godine i već u svom prvom nastupu bila najbolji poenter reprezentacije. Sa Timom Srbija, tri puta je učestvovala na Olimpijskim igrama, a dva puta se okitila odličjima.
U Riju 2016. godine, osvojena je srebrna medalja, a na Igrama u Tokiju bronzana. Učestvovala je i na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine.
Sa reprezentacijom Srbije, osvojila je svetsko zlato 2018. godine, dok je četiri godine kasnije zajedno sa saigračicama odbranila titulu svetskih šampionki.
Na Evropskom prvenstvu 2017. godine sa 29 poena u finalu predvodila je našu zemlju do titule šampiona.
"Neću biti skromna, pa ću reći Svetsko prvenstvo, osvajali smo ga 2018. i 2022. godine. Igrati finale Svetskog prvenstva je, pre svega, velika stvar i veliki događaj. A još kad to krunišeš titulom prvaka sveta, to je još posebnije. Tako da su te dve utakmice, 2018. i 2022, bile onako posebno upečatljive i emotivne. Mada, ja uvek plačem. Mene kad čovek vidi, meni je sve emotivno", kaže Bošković.
Razlika između igranja za klub i nastupa u dresu reprezentacije često je tema među sportistima, dve strane iste igre, ali sa potpuno različitim emocijama, pritiscima i odgovornostima.
"Klupska odbojka je odbojka koju igramo sedam ili osam meseci u godini, a reprezentativna traje dosta kraće. Moram da kažem da je reprezentativna ipak drugačija, jer obući dres reprezentacije je veliki osećaj časti i ponosa. Nekako mislim da svi imamo neku posebnu motivaciju kad se okupimo. Ali, svakako da su i jedno i drugo iskustvo lepo".
Olimpijske igre su nešto posebno za svakog sportistu. To je vrhunac karijere, prilika da se takmičiš protiv najboljih na svetu i da predstavljaš svoju zemlju na najvećoj sportskoj sceni. Taj nastup nosi sa sobom ogroman ponos, ali i veliku odgovornost. Šta za nju predstavlja reč i misao 'Ja sam olimpijac'"?
"Imala sam tu sreću da tri puta budem olimpijac, tj. da predstavljam Srbiju tri puta na olimpijskim igrama. To je jedno iskustvo koje onako ostane posebno upečatljivo za nas sportiste. I prvi put kad sam otišla na Olimpijske igre, shvatila sam zašto je svim sportistima san da odu na Igre – jer je to poseban događaj, posebno iskustvo, posebna energija, zajedništvo. Svi smo zajedno, navijamo jedni za druge. Pored naših aktivnosti, imamo priliku da odemo da odgledamo i košarkašku utakmicu, i tenis, i vaterpolo, atletiku, šta god. Znaš, baš je nekako drugačije u odnosu na druga takmičenja, jer nismo tu samo mi, već i drugi sportisti".
Tri puta je imala priliku da nastupi na olimpijskim igrama, a dva puta se vratila kući s medaljama, srebrnom iz Rija i bronzanom iz Tokija. Kada se osvrne na te trenutke, da li postoji neki poseban događaj ili osećaj zbog kojeg bi izdvojila baš jedne Igre kao njene omiljene?
Starsport
"Prve, definitivno, jer su na mene ostavile najveći utisak. Nisam znala šta me očekuje. To je bilo moje prvo olimpijsko iskustvo. A i, naravno, to što smo igrale finale Olimpijskih igara".
Doček na čuvenom balkonu, trenutak koji svaki sportista sanja. Kad staneš tamo pred ljude koji su te bodrili i verovali u tebe, verujemo da je osećaj neprocenjiv i pun ponosa, ali i zahvalnosti za sav trud koji je doveo do tog trenutka.
"Pa, opet, taj prvi put kad smo imali priliku da izađemo pred ljude koji su došli da nas podrže ostavio je najveći utisak na mene. Ali svaki naredni je isto bio fenomenalan".
Sport nas uči mnogo više od tehnike i taktike, on nas oblikuje kao ljude. Kroz godine treninga i takmičenja, verujemo da su se neke lekcije posebno istakle kao najvažnije i najvrednije. Koja je najvažnija lekcija koju je naučila kroz sport?
"Naučila sam da imam više strpljenja i da se upornost i posvećenost uvek isplate".
Mnoge devojčice u Srbiji sanjaju da jednog dana budu kao ona – uspešne, snažne i posvećene sportistkinje. Koju poruku bi želela da im prenese, da ih ohrabri i inspiriše na tom putu?
"Da, hvala. To kad čujem, to mi je stvarno nekako najveći kompliment. I raduje me što je tako, jer, ako mene pitaš, to je onda neki pokazatelj da to što radimo ipak jeste dobra stvar. Znam da je, zbog mene i zbog svih ostalih devojaka u reprezentaciji, veliki broj devojčica odlučio da se bavi baš odbojkom. Smatram da je odbojka jedan od najlepših kolektivnih sportova, pogotovo za devojčice i za žene. Tako da, poručila bih im da budu posvećene, uporne, da se trude".
Partizan je prošlost za Tajrika Džonsa, Amerikanac je debitovao za Olimpijakos, odigrao odličnu utakmicu, a nakon toga je sabrao utiske o prethodnih desetak dana. Turbulentnih desetak dana.
Vaterpolo reprezentacija Srbije je u prvom kolu Evropskog prvenstva u Beogradu savladala selekciju Holandije tek posle boljeg izvođenja peteraca – 18:16.
Trener odbojkašica Železničara iz Lajkovca Ratko Pavličević i šef stručnog štaba Radničkog iz Kragujevca Aleksa Brđović proglašeni su za najbolje odbojkaške trenere u Srbiji za 2025. godinu.
U dvorištu olimpijskog šampiona ne pomaže ni kada dođete sa evropskim i svetskim oreolom, jer ako je Srbija rešena da pobedi najbolje - to će se i desiti.
Postoje igrači koji prođu kroz Beograd, "ostave" statistiku i odu. A postoje i oni koji, iako govore drugim jezikom i dolaze sa drugog kraja kontinenta, na parketu ostave i deo svoje duše. Jedan od njih je Davis Bertans.
Evropsko prvenstvo u Beogradu otvoreno je jasnom porukom branioca titule – Španija je stigla spremna da dominira i da nastavi niz medalja osvojenih na EP.
Deset godina je prošlo od trenutka kada je Beograd slavio evropsko zlato, a Dejan Savić sa klupe vodio jednu od najvećih generacija u istoriji svetskog vaterpola.
Izuzetno atraktivan dizajn nove Toyote C-HR nije jedino što je izdvaja od konkurencije. Tu je i pogon na sva četiri točka, plag-in hibridna opcija, ali i brojna napredna tehnička rešenja.
Decenijama su nemački automobili bili simbol inženjerskog savršenstva i ekonomske moći te zemlje. Prodaja sada opada zbog loših rezultata u Kini, najvećem tržištu. Može li Indija da popuni prazninu?
Komentari 4
Pogledaj komentare Pošalji komentar