Flin govori kako ljudi često zabunom upoređuju nečiju pamet s koeficijentom inteligencije. Inteligencija meri naučene sposobnosti, a ne one urođene. Rastom kvaliteta edukacije dece u školama menja se mnogo toga pa i deca vremenom ostvaruju bolje rezultate na standardizovanim testovima, između ostalog i na IQ testovima.
Nova istraživanja Flinov stav u suprotnosti je sa drugim teorijama prema kojima IQ testovi mere urođene umne sposobnosti na koje obrazovanje, kultura i okolina u kojoj pojedinac živi navodno ne utiču. Ipak, nova istraživanja potkrepila su njegovu teoriju.
Istraživanje Ejnsli Mičam potkopava teoriju da kulturološki i edukacijski elementi ne mogu da utiču na nečije apstraktno razmišljanje. Međutim, istraživanje je pokazalo da je i na apstraktno razmišljanje primenjiv Flinov efekat.
Ona tvrdi da bolji rezultati na IQ testovima ne govore da postajemo inteligentniji već da ljudi danas više uče da apstraktno razmišljaju. Naglasak na apstraktnom razmišljanju vidljiv je u školama, u tehnologiji, pa čak i u televizijskom sadržaju. Mnogi ljudi koji su pre 50 godina uživali u komedijama verovatno ne bi registrovali meta-humor koji postoji u danas popularnim serijama.
Uticaj okoline Dakle, ako je koeficijent inteligencije rezultat uticaja okoline, šta to govori o samoj inteligenciji? Zar nisu neki ljudi rođeni s većim umnim sposobnostima od drugih? Verovatno nisu, kaže profesorka Mičam.
Naravno, oni koji su preživeli povrede mozga ili su imali poteškoće u razvoju imaju i drugačije mentalne sposobnosti, ali većina drugih ima više-manje slične sposobnosti.
IQ testovi nam zapravo govore o uticaju okoline i iskustva, ali to nikako ne znači da su takvi testovi nepotrebni. Oni nam pomažu da pratimo način razmišljanja koji se prenosi s generacije na generaciju.
Foto:
zirconicusso / FreeDigitalPhotos.net
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 40
Pogledaj komentare