Stojković radi u veoma konkurentnoj objasti – proučava gravitaciju, kosmologiju, fiziku elementarnih čestica, crne rupe, astrofiziku… Razumevanje misterije svemira je za njega, kako je ranije govorio, bio dečački san. Iako je dugo u inostranstvu, redovno dolazi u Srbiju i drži predavanja iz svoje objasti, pa je došao i po nagradu “Marko Jarić”.
Dosadašnji dobitnici
1998 Ivan Božović, Nacionalna laboratorija Brukhejvn, SAD 1999 Nikola Konjević, Fizički fakultet, Beograd 2000 Miodrag Kulić, Univerzitet Gete, Frankfurt na Majni, Nemačka 2001 Leonardo Golubović, Univerzitet Vest Virdžinija, SAD 2004 Nemanja Kaloper, Univerzitet u Kaliforniji, SAD i Zoran Petrović, Institut za fi ziku u Beogradu 2005 Milan Damnjanović, Fizički fakultet, Beograd 2006 Bosiljka Tadić, Institut Jožef Stefan, Slovenija 2007 Zoran Radović, Fizički fakultet, Beograd i Ljiljana Dobrosavljević-Grujić, Institut za fi ziku u Beogradu 2008 Vladimir Dobrosavljević, Državni univerzitet u Floridi, SAD 2009 Čedomir Petrović, Nacionalna laboratorija Brukhejvn, SAD 2010 Vlatko Vedral, Univerzitet Oksford, Velika Britanija 2011 Dejan Stojković, Državni univerzitet Njujorka u Bafalu, SAD |
Stojkovića su za nagradu nominovale kolege sa Instituta za fiziku gde je magistrirao. Stojković je inače kao prvi u generaciji diplomirao 1994. na Fizičkom fakultetu u Beogradu, a doktorirao je 2001. godine na
Case Western Reserve univerzitetu u Klivlendu, u Sjedinjenim Američkim Dražavama, na kom postoji prestižna grupa za kosmologiju. Dobio je dva postdoktorska radna mesta, na Univerzitetu
Alberta u Edmontonu i na Univerzitetu Mičigen u An Arboru. Prvu profesuru Stojković je dobio na
Case Western Reserve univerzitetu, a 2007. prešao je na Državni univerzitet Njujorka u Bafalu (SUNY at Buffalo), gde i danas predaje.
Jedan od njegovih najznačajnijih i vrlo citiranih radova je na primer “Quantum radiation from a five-dimensional rotating black hole” (Kvantna radijacija iz petodimenzijalnih rotirajućih crnih rupa) objavljen u prestižnom časopisu “Physical Review” 2003. godine. Jednako zanimljiv bio je i rad “Homogeneity, flatness and large extra dimensions” objavljen 2001. godine u časopisu “Physical Review Letters” u kom je sa kolegama Glenom Starkmanom i Makom Trodenom pronašao rešenja za složene kosmološke probleme u kontekstu teorija sa više dimenzija.
Međutim, prema uticaju koji je izvršio na svetsku nauku, ubedljivo najpoznatiji Stojkovićev rad je “Electroweak stars: how nature may capitalize on the standard model’s ultimate fuel” koji je takođe objavljen u “Physical Review Letters”. U tom radu je predviđeno postojanje nove klase zvezda koje su nazvali “elektroslabim zvezdama”, o čemu su izvestili najprestižniji svetski naučni časopisi.
Fond “Prof. dr Marko Jarić” osnovan je u junu 1998. godine kako bi se sačuvalo sećanje na uglednog američkog profesora fizike srpskog porekla, Marka Jarića (1952–1997). Fond je pokrenut godinu dana nakon Jarićeve smrti i od tada za izuzetne naučne rezultate dodeljuje nagrade najuspešnijim fizičarima u Srbiji, ali i širom dijaspore.
Izvor:
Centar za promociju nauke.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 2
Pogledaj komentare