Prvi primer masovne izolacije, a da nisu u pitanju ratni zarobljenici već civili, predstavlja Napoleonovo naređenje, izdato nakon prekida Amijenskog mira 1803, da se zatvore svi britanski podanici zatečeni u Francuskoj ili drugde na kontinentu i da se drže do okončanja neprijateljstva.
Piše: Goran Miloradović
Оpšta istorija masovne izolacije
Prva faza: zatvaranje tuđeg stanovništva
Britanaca je u tom trenutku u Evropi bilo na desetine hiljada, većinom u Francuskoj, a oko 10.000 u samom Parizu. Bio je to nečuven postupak, u kome nije moguće odeliti mere predostrožnosti od osvete za prethodnu englesku zaplenu francuskih brodova. Kršenje međunarodnog i domaćeg prava i običaja, u ovom slučaju obostrano, i ubuduće će biti jedna od karakteristika masovne izolacije.
Međutim, Napoleonovo vreme nam je, u vidu iskustava sa ostrvima Elba i Sveta Jelena, ostavilo još vrednih sadržaja za istraživanje razvoja tehnologije izolovanja. Karakteristično je da su se ostrva tako rano pokazala kao idealna mesta za izolaciju. Bonaparta je 1814. bio interniran na ostrvo Elba (50 km od Korzike), zajedno sa 800 svojih vojnika. Nije mu bilo dozvoljeno da sa njim ostanu njegova žena i sin, da ne bi uticao na vaspitanje deteta.
Napoleonov beg sa Elbe
Cepanje porodica je osobenost i kasnije prakse izolovanja. Pošto se pokazalo da je more oko Elbe bilo slaba prepreka za Napoleona, on je nakon definitivnog poraza 1815. interniran na ostrvo Sveta Jelena u Atlantiku, oko 2000 km udaljeno od najbližeg kopna – Afrike. Došlo se, dakle, do zaključka da je fizička nedostupnost lokaliteta za izolaciju od sredine u odnosu na koju se izolacija vrši bitan faktor efikasnosti: prepiska je bila strogo kontrolisana, zatvorenici stalno nadzirani, Napoleonov stan okružen nizom tvrđavica sa posadom, a njemu i njegovoj sviti najstrože zabranjen bilo kakav kontakt sa ostalim stanovnicima ostrva.
Dalji razvoj pojave, kada ona već počinje da poprima svoju prepoznatljivu formu, usledio je u drugoj polovini 19. veka, i to pretežno tokom kolonijalnih ratova. Počnimo od prostora na kome je ekspanzija modernog evropskog sistema vrednosti pobrala najveće uspehe, a to je Amerika. Ni tu se, naravno, nije radilo o logorima u današnjem smislu reči, ali proces postepenog potiskivanja i izolovanja indijanskih plemena daje zanimljiv materijal za izučavanje postupka i tehnologije nametanja drugačijih ideja masi koja pruža otpor.
Ima podataka da su prve pokušaje stvaranja rezervata za Indijance činili još Španci u 16. veku, preseljavajući ih iz njihovih rasutih sela u uređene i dobro locirane centre. Cilj je bio masovno pokrštavanje i promena njihovog načina života. Eksperiment je propao, jer su Indijanci radije bežali u nepristupačne predele nego da pristanu na to da se podvrgnu merama prisilnog „civilizovanja“.
Šošoni u rezervatu u državi Vajoming
Stvari su se znatno drugačije odvijale u Severnoj Americi, što je opisao Aleksis de Tokvil: „Dok su divljaci sami nastojali da se civilizuju, Evropljani su nastavljali da ih okružuju sa svih strana i da ih sabijaju u sve uže granice... Indijanci su bili uništeni u nadmetanju kome nisu bili dorasli. Bili su izolovani u sopstvenoj zemlji, a njihova rasa se svela na malu koloniju dosadnih stranaca usred brojnog i dominantnog naroda…“ Da bi se status Indijanaca rešio, u 19. veku su formirani indijanski rezervati i donet je niz propisa, čime je ovakvo stanje konzervirano. Ali, tretman starosedelaca Amerike dao je i druge primere koji su mogli biti korišćeni kasnije, kada bi se neka politika suočila sa problemom nepodobne mase.
Tokom šezdesetih godina 18. veka lord Džefri Emherst je obezbedio mesto u istoriji kao izumitelj modernog biološkog ratovanja naređenjem: „Zarazite Indijance čaršavima na kojima su ležali bolesnici od velikih boginja, ili na bilo koji drugi način koji može poslužiti da se istrebi ta prokleta rasa“. Spoj ovakvih ideja i razvijene tehnologije masovne izolacije dao je u 20. veku ono što se danas obično podrazumeva pod izrazom koncentracioni logor, tj. logor istrebljivačkog tipa.
Ipak, najvažnije iskustvo ove vrste Amerika je stekla tokom građanskog rata (1861–1865), kada su u njoj postojala najmanje 42 zarobljenička logora, od kojih se 9 nalazilo na ostrvima, a naročito mnogo ih je bilo u Njujorku. U njima je pomrlo oko 56.000 ljudi, a logori Elmira (Unije) i Andersonvil (Konfederacije) imali su najveću smrtnost: 24% i 30%. Andersonvil je postao sinonim okrutnosti zaraćenih strana. Najstariji snimci živih logoraša izgladnelih do izgleda skeleta, po svemu sudeći, načinjeni su upravo tamo, 1864. ili 1865. (vidi sliku br. 2). Komandant logora, kapetan Henri Virc (Henry Wirtz), posle rata je osuđen i obešen, što je takođe bio prvi takav slučaj u istoriji. Njegova strana je izgubila rat.
Andersonvil
Naredni primer se pojavio na Kubi devedesetih godina XIX veka. Njegov tvorac bio je španski general i guverner ostrva Valeriano Vejler i Nikolau (Valeriano Weyler y Nicolau), koji je tamo poslat da savlada protivšpansku gerilu. Vejler je, navodno, bio pruskog porekla. Zbog metoda koje je koristio, američka štampa ga je nazvala „Kasapin“ („The Butcher“). Taj izraz je kasnije imao svoju dugu istoriju u propagandnim okršajima kao zgodno sredstvo za diskreditaciju neprijateljskih lidera.
Valeriano Vejler i Nikolau
Kao osnovni uslov svog uspeha general Vejler je video odvajanje gerile od civilnog stanovništva, pa je dekretom od 21. oktobra 1896. naredio da se isprazne sela i narod koncentriše u pojedina ograđena naselja, pod kontrolom španskih trupa, za šta je korišćen izraz reconcentrado. Time je taj termin ušao u upotrebu. On, dakle, izvorno znači ponovna koncentracija, ali se kasnije prefiks re gubi, stvarajući time zloglasnu sintagmu koncentracioni logor. U literaturi se može naći podatak da je krajem 1897. više od polovine stanovništva Havanske oblasti, najmanje 100.000, koje je bilo bačeno u koncentracione zone – umrlo.
Za vreme Burskog rata donekle se ponovila situacija sa Kube: imperijalna sila, Velika Britanija, pokušavajući da skrši lokalnu gerilu, pribegla je merama masovne izolacije civilnog stanovništva. To su uglavnom bili holandski naseljenici, Buri, koji su se opirali pretenzijama britanske krune na njihovu zemlju i koji su branili svoj način života.
Izgladnela devojèica (zvala se Lilly ili Lizzie van Zyn), u britanskom logoru za civile, za vreme Burskog rata (1899–1902).
Vrhovni komandant britanskih trupa, lord Kičener, u odvajanju neboračkog stanovništva od gerilaca, praćenom uništavanjem njihovih farmi i letine, video je jedan od neophodnih uslova svog uspeha. U tada formiranim logorima ubrzo su zavladali glad, prljavština, bolesti i nemar, što je dovelo do naglog porasta smrtnosti.
Naročito su harale male boginje, pa je na vrhuncu epidemije, u oktobru 1901, u nekim logorima umiralo i do 40% logoraša. Prema dostupnim podacima, bilo je pedesetak logora, u kojima je bilo internirano oko 136.000 ljudi. Pomrlo je 27.927, od čega 22.074 dece. U tim logorima pomrle su i hiljade crnih muškaraca, žena i dece, ali je taj podatak, izgleda, malo koga interesovao, pa se vrlo retko može naći u literaturi. Među ovim logorima se kao najsigurnija lokacija ponovo pojavljuje ostrvo Sveta Jelena, koje je bilo specijalno određeno za držanje zarobljenih burskih boraca.
Nedugo nakon Burskog rata u nemačkoj jugozapadnoj Africi dolazi do velike pobune starosedelaca (hotentotskih plemena) protiv nemačkih naseljenika. Rat je trajao od 1904. do 1907, a Nemci su uspeli da se održe jedino koristeći krajnje surova sredstva, koja su uključivala zatvaranje u logore, vešanje, izgladnjivanje i druge načine istrebljivanja. U ovome se naročito istakao nemački general Loter fon Trota (Lother von Trotta), koji je pleme Herero sveo na 10% svoje pređašnje brojnosti. Pleme Nama je spalo na oko 1/3 predratnog broja, čemu su, pored ostalog, doprineli i uslovi života u logorima u koje su bili saterani.
Zarobljeni Hotentoti
Ova faza razvoja logora okončana je otpočinjanjem Prvog svetskog rata, tokom koga se sa obe linije fronta stvaraju i brzo pune veliki zarobljenički logori. Zaraćene strane su imale ukupno 7.750.919 zarobljenih i nestalih vojnika. Ta masa neprijateljskih vojnika u sopstvenoj pozadini predstavljala je latentnu pretnju, na šta su zaraćene države odgovorile strogim i promišljenim merama za njihovu kontrolu. Ali, za ovakvu vrstu analize zanimljiviji je drugi tip logora, koji se pojavio sa otpočinjanjem Prvog svetskog rata – logor za sopstveno stanovništvo.
Autor je istraživač-saradnik u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Član je redakcija dva stručna časopisa: "Godišnjak za društvenu istoriju" i "Istorija XX veka". Aktivan je član Udruženja za društvenu istoriju.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Bugarska je ove godine preuzela titulu najjeftinije all-inclusive destinacije za letovanje, a na vrhu liste našla se regija Burgasa na obali Crnog mora.
Prvi Akva park u Srbiji izgrađen je u Jagodini pre dve decenije, na incijativu i po ideji Dragana Markovića Palme, kao i sve ostale destinacije koje danas čine Memorijalno – turistički kompleks nazvan po svom autoru "Dragan Marković Palma“.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će na velikom skupu Srpske naredne strane 27. i 28. juna u Beogradu biti predstavljen paket za penzionere, koji će poboljšati njihov ekonomski status.
Rat u Ukrajini ušao je u 1.566. dan, a ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov izjavio je danas da je teško komentarisati izglede za pregovore o mirovnom rešenju u Ukrajini u ovom trenutku.
Fudbalska reprezentacija Portugala uspešno je završila pripreme za Svetsko prvenstvo, pošto je u poslednjoj kontrolnoj utakmici savladala Nigeriju rezultatom 2:1.
Sukob na Bliskom istoku – 103. dan. Američka Centralna komanda (CENTCOM) saopštila je da je američka vojska drugo veče zaredom izvela napade na Iran, dok je predsednik Donald Tramp ranije najavio nove udare i poručio da će Teheran "morati da plati cenu".
Sukob na Bliskom istoku – 103. dan. Američka Centralna komanda (CENTCOM) saopštila je da je američka vojska drugo veče zaredom izvela napade na Iran, dok je predsednik Donald Tramp ranije najavio nove udare i poručio da će Teheran "morati da plati cenu".
Rat u Ukrajini – 1.568. dan. Nakon što je Mađarska ukinula veto, deblokirano je 6,6 milijardi evra iz Evropskog instrumenta za mir namenjenih Ukrajini, ali je odmah izbio spor između Nemačke i Poljske oko njihove namene.
Šarm francuske kinematografije i ovog leta vraća se pred domaću publiku kroz osmo izdanje Festival francuskog filma, koje će biti održano od 23. do 28. juna i od 2. do 5. jula u Beogradu, Novom Sadu, Zrenjaninu, Nišu, Gornjem Milanovcu i Užicu.
Šesnaest godina nakon što je film "Društvena mreža" (The Social Network) prikazao uspon Fejsbuka, publika je dobila prvi uvid u dugo očekivani nastavak.
Festival francuskog filma biće održan od 23. do 28. juna u Beogradu, a potom od 2. do 5. jula u još pet gradova Srbije, najavljeno je danas na konferenciji za medije u Francuskoj ambasadi.
Poslednja epizoda serije "Porodca Soprano", poznata po iznenadnom prekidu slike, podelila je publiku - neki su ga smatrali genijalnim, drugi frustrirajuće neodređenim završetkom.
Kada laptop iznenada postane spor, većina korisnika odmah posumnja na procesor, RAM memoriju ili SSD disk. Međutim, uzrok problema često može biti nešto mnogo jednostavnije - baterija.
Telegram je predstavio potpuno novu aplikaciju za Apple Watch, čime se vraća na Apple platformu za pametne satove nekoliko godina nakon što je ukinuo prethodnu verziju.
Vraćanje kilometraže u Srbiji dobija novi oblik. Dok su dizel automobili godinama bili prvi na udaru, najnoviji podaci potvrđuju da prevaranti sve češće ciljaju i hibride i električne modele.
Dodge vraća Charger na evropsko tržište, a nova generacija biće dostupna i kao strujaš i kao benzinac. Evropski kupci već mogu da naruče automobil, dok prve isporuke počinju u septembru.
Automobilska okupljanja trebalo bi da budu prilika za druženje i razmenu zajedničke strasti prema automobilima. Međutim, ponekad završe u sukobu sa zakonom, što je bio slučaj i ovde.
Meksiko je dugo jedan od najvećih centara za proizvodnju automobila, u kom fabrike imaju gotovo svi veliki proizvođači. Sada bi mogli da dobiju i prvi ozbiljan domaći brend, pod nazivom Olinia.
Komentari 2
Pogledaj komentare