Iako je vežba ključni deo približavanja savršenstvu u nekoj veštini, potrebni su i drugi faktori, uglavnom individualne prirode – IQ odnosno radna memorija, tvrde istraživači koji su proučavali kako vežbanje utiče na igrače šaha.
Ispostavilo se da dugo i teško vežbanje ne može nadoknaditi nedostatak drugih relevantnih činilaca.
To naročito važi za sportove, muziku i šah.
„Neki šahisti su do nivoa majstora stigli posle 3.000 sati predanog vežbanja, ali su drugi isti nivo veštine postigli sa 30.000.
Štaviše, ima ljudi koji su vežbali 30 hiljada sati, a nisu to postigli“, objašnjava Giljermo Kampiteli, naučnik na Edit Kovan Univerzitetu u Jondalupu (Australija).
Proučavajući prethodna istraživanja o tome kako vežbanje utiče na muzičare, Kampiteli i njegove kolege primetili su da muzičari koji su bolji u čitanju nota imaju bolju radnu memoriju, odnosno sposobnost da relevantne delove informacija drže aktivnim u umu.
Kada je reč o šahu, kvaliteti koji su potrebni da igrači postanu vrhunski nisu prepoznati iako stručnjaci pretpostavljaju da je reč o natprosečnom koeficijentu inteligencije.
Istraživači su otkrili da je 82 odsto odraslih igrača desnoruko u poređenju sa 90 odsto opšte populacije.
Takođe, smatraju da je to signal drugačijeg razvoja mozga u kom se forsira snalaženje u prostoru koje je od velike važnosti za šah.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 3
Pogledaj komentare