Zdravlje

Četvrtak, 24.09.2009.

12:52

Hirurška korekcija dioptrija

Veštačka sočiva slična kolagenu, koja se ugrađuju u oko, deluju obećavajuće za one koji nisu u mogućnosti da obave lasersku korekciju vida.

Default images

Kratkovide osobe koje ne mogu da obave lasersku operaciju na oku, sudeći po najnovijim saznanjima istraživača objavljenim na HealthDay, imaće mogućnost da koriguju svoj vid uz pomoć ugrađenih sočiva nalik kolagenu. Japanski lekari koji su u vrhu svetskih oftalmologa već dugo se bave istraživanjem implantacije sočiva, napravljenog od materije slične kolagenu, u oko. Profesor dr Zoran Kuljača, direktor klinike „Miloš”, objašnjava za „Politiku” neke detalje hirurške korekcije kratkovidosti ovom metodom kojom je, prema nekim podacima, u svetu do sada ugrađeno oko 150.000 IOL:

– Pošto se dioptrija „skida“ brušenjem rožnjače, za dioptrije veće od –10 prosto nema dovoljno tkiva, a čak i manje dioptrije se ponekad ne mogu korigovati laserom ako pacijent ima urođeno nešto tanju rožnjaču.

Ipak, i za takve slučajeve postoji rešenje, a to je ugradnja intraokularnog sočiva u unutrašnjost oka, dakle, operacija sa otvaranjem oka, nešto složenija procedura od lasera, ali u poslednje vreme, sa napretkom tehnologije u dizajniranju specijalnih „faknih intraokularnih sočiva“, sve bezbednija.

Implantacija je , ipak, zabrinutost se pojavila u vezi s tim da bi sočiva mogla izazvati komplikacije kao što su katarakta, glaukom i neke druge. Kako na to gleda naš sagovornik:reverzibilnai sočiva se mogu menjati. No

– Najčešća indikacija za ugradnju intraokularnih sočiva je nadomeštanje zamućenog prirodnog sočiva prilikom operacije katarakte. Ona svojim osobinama donekle imitiraju naše providno sočivo, pa se nazivaju „pseudofakna IOL“. Sem tzv. multifokalnih, koja imaju svoja ograničenja, jer uglavnom funkcionišu samo sa dva fokusa, a nekim pacijentima prave i neprijatna zableštenja, uglavnom prelamaju svetlost tako da osoba kojoj su ugrađena vidi dobro ili na daljinu (što je najčešće rešenje) ili na blizinu (omogućeno čitanje bez naočara).

Nijedno veštačko sočivo još uvek nije u stanju da potpuno preuzme ulogu prirodnog sočiva mlade osobe koje ima sposobnost izoštravanja slike i na daljinu i na različite udaljenosti na blizinu, bez obzira na to gde se posmatrani predmet nalazi. Ta sposobnost se zove akomodacija. Čak i nova, tzv. akomodativna sočiva, koja se ugrađuju posle operacije katarakte, imaju samo deo ove elastičnosti.

Fakna IOL su zbog toga zamišljena tako da koriguju dioptriju koja je obično između –10 i –20, ne ometajući prirodnu akomodaciju, dakle zadržavajući prirodno sočivo, a postavljajući se preko njega. Neki ih zbog toga zovu „ugradnim kontaktnim sočivima“.

Ova sočiva se prave od plastike (polimetakrilata – kada su tvrda), akrila ili kolagena (koji su meki, savitljivi materijali), sa usavršenim optičkim osobinama, čak inkorporiranim ultravioletnim filterima i tzv. biosvojstvima koja ih čine kompatibilnim sa tkivom oka.

Ugradnja ovih sočiva vrši se kod strogo selekcionisanih pacijenata, poštujući medicinske indikacije, jer se radi o intraokularnoj operaciji koja ima određenih rizika. Operacija se izvodi ambulantno i traje desetak minuta. Najčešća komplikacija je razvoj katarakte tokom vremena, kada se na kraju mora pribeći novoj operaciji, a u slučaju potrebe i nekih drugih problema mogu se i ukloniti iz oka.

Neki tipovi faknih IOL se već mogu implantirati u Srbiji, dok su neki u postupku registracije – zaključuje profesor Kuljača.

U studiji koju su radile japanske kolege saSchool of Medicine, Kanagawa,posmatrali su 56 očiju kod 34 pacijenta s ugrađenim sočivom.

Pacijente su procenjivali u određenim vremenskim razmacima tokom četiri godine posle implantacije. Na kraju posmatranog perioda, 44 očiju (79 odsto) bilo je unutar 0,5 dioptrija (merna jedinica jačine sočiva) unutar ciljne korekcije i 52 oka (93 odsto) bilo je unutar 1 dioptrije, opisano je u studiji.

Istraživači su napisali da su rezultati bili dobri u smislu svih merenja sigurnosti, delotvornosti, predviđanja rezultata i stabilnosti za korekciju visoke miopije tokom četvorogodišnjeg praćenja. Pronašli su da nema komplikacija koje bi pretile vidu u celom praćenom razdoblju.

Njihov zaključak jeste da bi ti implantati sočiva mogli biti dobra alternativa za lečenje umerene do visoke miopije. Potrebna je produžena pažljiva opservacija, duža od četiri godine, da bi se procenile i kasne komplikacije pomenute hirurške tehnike. Izvor: Dušica Pavićević, Politika.rs

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: