Kada se suočimo sa stresnim događajem, naš mozak to prepoznaje kao opasnost, pa se ceo organizam stavlja u "stanje povišene pripravnosti".
Pojačava se prliv krvi u mišiće, izoštravaju se čula, podiže se prag bola, a tada se obično i naježimo.
Centralni nervni sistem podiže prag bola da bismo lakše podneli stresni događaj i eventualne povrede.
Zenice se šire, čime se omogućava prijem većeg broja fotona, a samim tim i bolji vid, čak i u uslovima minimalne osvetljenosti.
U jetri se šećer, u vidu rezervne materije - glikogena, pretvara u glukozu, koja je osnovni izvor energije, koji nam je odmah na raspolaganju.
Srce kuca brže i jače, što omogućava veći priliv krvi i kiseonika u mišiće. Zahvaljujući tome, mišići dobijaju više glukoze nego u uobičajenim uslovima.
Nadbubrežne žlezde luče veću količinu hormona stresa – adrenalina, koji omogućava brže reflekse i razmišljanje pa i odlučivanje.
Priliv krvi u creva se smanjuje, a ona se preusmerava u mozak i mišiće.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 9
Pogledaj komentare