Pedofilija i dalje tabu tema!

Pedofilija je direktna posledica poremećene mentalne stabilnosti pojedinaca, dakle - bolest kojoj treba pristupiti odgovarajućim lečenjem. Ali, vrlo je važno i govoriti o ovoj pojavi koja je za našu sredinu još uvek tabu tema.

Piše: Dragan Pejić
Izvor : VIVA

Zdravlje

Izvor: B92

Četvrtak, 17.06.2010.

11:17

Default images

Porazna činjenica - u Srbiji svaka treća devojčica i svaki sedmi dečak do 18. godine preživeo seksualno zlostavljanje!

Naša je javnost proteklih nedelja zgranuta detaljima koji su pratili hapšenje grupe pedofila iz Beograda, Novog Sada i Smedereva.

Pedofilija se, na žalost, ne javlja samo u većim gradovima Srbije. U mnogim istraživanjima ovog izuzetno ozbiljnog seksualnog poremećaja utvrđeno je da je ima svuda, a posebno je rasprostranjena u patrijarhalnim sredinama. Brojni su slučajevi pedofilije i u selima, ali deca – žrtve, kao i njihovi roditelji, prećutkuju zločin i ne prijavljuju zlostavljanje zbog straha od „javnog žigosanja” i velike sramote koju su doživele. Posebno je dramatična činjenica da su porodične pedofilije najčešće: decu siluju očevi, braća, čak i dede.

– Pedofilija nije samo žig ovog vremena i nije samo pojava koja karakteriše naše dvorište. Ona je oduvek tu, kao što je i u čitavom svetu. Reč je pre svega o bolesti. Pedofili su osobe poremećenog mentalnog zdravlja, mahom starije životne dobi, sklone da seksualno opšte sa decom. To je za napastvovano dete trauma za čitav život, kaže Gordana Trklja, specijalistkinja kliničke psihijatrije.

– Koreni ove devijantne pojave najčešće se kriju u seksualnim traumama iz detinjstva počinilaca. Većina je u ranoj mladosti imala iskustva sa pedofilima. Pedofili imaju blokadu i poteškoće u uspostavljanju dubljih i trajnijih veza sa odraslim partnerom, zbog osećaja nesigurnosti i straha. Zbog toga biraju dete kao objekat svoje seksualnosti. No, nisu usamljeni ni primeri da je pedofilija izazvana osećanjem socijalnog ili profesionalnog neuspeha, ili jakim stresom posle neke bolesti ili porodičnog problema.

Pedofili, navodi naša sagovornica, najčešće poznaju decu koju zlostavljaju. Reč je o komšijama ili porodičnim prijateljima. Neki zlostavljaju nasumice odabranu decu koju sretnu slučajno. Prate ih do mesta gde najčešće borave: igralište, školsko dvorište i na sve načine pokušavaju da im se približe. U tome, na žalost, i uspevaju.

Pogubno za čitavu porodicu

– Pedofilija je poremećaj koji se karakteriše seksualnom zloupotrebom dece, bez obzira da li se radi o seksualnom zlostavljanju, ili o korišćenju dece u pornografske svrhe - objašnjava Vesna Brzev-Ćurčić, psihoanalitičarka, rukovodilac Grupe za prevenciju zlostavljanja mladih Ekspertske grupe za razvoj i zdravlje mladih pri Ministarstvu zdravlja.

Jedina organizacija koja se sistematski bavi ovom pojavom je Incest trauma centar. Njihovu pomoć svake nedelje u proseku zatraži devet novih žrtava seksualnog zlostavljanja. Na osnovu njihovog iskustva došlo se do zastrašujućeg podatka da je u Srbiji svaka treća devojčica i svaki sedmi dečak do 18. godine preživeo seksualno zlostavljanje!

– Ako kažem da je, nažalost, broj veći, nećete poverovati, komentariše Vesna Brzev-Ćurčić. - Podatak iz Incest trauma centra tiče se samo prijava žrtava, a to je tek vrh ledenog brega. Tek kada odrastu, ljudi govore o tome kroz kakav su pakao prolazili kao deca. A kada su to govorili kao mali, nisu im verovali, mislili su da preteruju. Kada dete kaže da je zlostavljano - ono ne laže. Žrtvama je strahovito teško da priznaju da su zlostavljane, jer se uvek osećaju krivima, kao da su sami doprineli da im se nešto tako dramatično dogodi. Otkrivanjem zlostavljanja, otkrivaju se i zlostavljači, što je dodatni problem, jer je za žrtve to još jedan psihološki pritisak.

Kako prepoznati pedofila

Na prvi pogled nikako, kaže Vesna Brzev-Ćurčić. - Za okolinu to su neupadljivi ljudi, komšije tako drage da nikada ne biste rekli... To su ugledni građani, pa godine života i obrazovanje nemaju odlučujuću ulogu. Pedofil je najčešće poznato lice iz porodice, okruženja, neko u koga deca imaju poverenja. Seksualno zlostavljanje počiva na moći koju odrasli imaju nad detetom i poverenju koje dete ima u njih. Ugrožavanjem deteta na ovaj način, ruši se poverenje koje dete ima u svet odraslih bez koga nema adekvatnog odrastanja.

Za razliku od pedofila, njegove žrtve se lakše uočavaju. Prvi znak upozorenja da je dete zlostavljano je njegova povučenost. Takva deca se plaše fizičkih kontakata sa odraslima, trgnu se kada im pružaju ruku, a određenu osobu izbegavaju. Kod devojčica se razvija zavodljivo ponašanje, a česte su i seksualne igre sa lutkama.

U Incest trauma centru u Beogradu navode alarmantan podatak – u skoro 37 odsto slučajeva počinitelj incesta je otac, a veoma često je to očuh.

Dušica Popadić, direktorka Centra, kaže:

– Seksualno zlostavljanje deteta nije samo silovanje, već i pokazivanje intimnih delova, opsceni telefonski pozivi, voajerizam, milovanje, dečija pornografija i prostitucija, kao i pokušaj da se dete siluje.

Ona navodi da Incest trauma centar, nažalost, nema dobru saradnju sa školskim i predškolskim ustanovama, „jer su te ustanove zauzete nasiljem među vršnjacima, a pedofilija se kao tema i ni ne otvara”. Ona objašnjava da državne ustanove rade na slučajevima pedofilije izolovano, unutar svojih institucija, ne poštujući obavezu da prijave zlostavljanje kao krivično delo, što bi počinioce konačno dovelo do suda:

– U našem četrnaestogodišnjem iskustvu, najduže određena kazna za počinioca zlostavljanja bila je devet godina, kaže Dušica Popadić.

Dr Tijana Mandić, klinička psihološkinja, objašnjava da je u primerima nasilnih pedofila u pitanju psihopatija. Kod ovih ljudi agresija se ispoljava samo prema slabijima, jer je kod njih pedofilija kombinovana sa sadizmom. U svojoj sado-pedofiliji on doživljava osećaj moći, zadovoljstva, samopoštovanja. Takve psihopate su teško pristupačne za lečenje, a ovakvi ljudi su često opasni do kraja života.

Psiholozi se slažu da žrtve pedofilije do kraja života osećaju posledice onoga što im se dogodilo, često i same oboljevajući od poremećaja psihičkog zdravlja. Alarmantan je podatak nekih stručnjaka koji pokazuje da osobe koje su u detinjstvu bile žrtve emocionalnog, fizičkog ili seksualnog zlostavljanja, veoma često kada postanu roditelji, i sami zlostavljaju decu. Zbog psihološkog mehanizma identifikovanja s agresorom, i sami počinju da se ponašaju kao zlostavljači.

Blage kazne

U SAD pedofili se kažnjavaju doživotnom robijom. U Norveškoj, osim zatvorske kazne, ubrizgava se hormonska injekcija za potpuni pad potencije. Pedofilima se ugrađuje i čip da bi se po izlasku iz zatvora pratilo njihovo kretanje. U Danskoj, uz zatvorsku kaznu ide i hemijska kastracija, a u Holandiji može se izreći i doživotna robija ukoliko se utvrdi da su, uprkos podvrgnutim tretmanima, i pedofili i dalje opasni...

U Srbiji se za obljubu nad detetom izriču kazne od jedne do deset godina zatvora, a za silovanje maloletnika od tri do 15 godina. Nedozvoljene polne radnje kažnjavaju se novčanom kaznom ili do tri godine zatvora.

MAGAZIN VIVA U NOVOM BROJU DONOSI:

Tema broja: reproduktivno zdravlje: pola veka Pilule

Pedofilija - kako prepoznati?

Imate li bolesno srce

Gasite televizor!

Banke matičnih ćelija - javne ili privatne?

Čuvajte dobar glas!

Brzim koracima do letnje top-forme

Ožiljci i sunčanje

Biramo najzdraviji grad Srbije: Zrenjanin

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

21 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: