Kultura

Sreda, 28.11.2007.

00:11

YOUSSOU N’DOUR

Smem li da se nasmejem svaki put kada pomislim da me naslov ovog albuma podseća na sleng zahebanciju „žili mi ruka“?

Autor: IN DA ŠOPS: Youssou N’Dour – Rokku Mi Rokka (Nonsuch)

Default images

Kao što sam vas upoznao u tekstu o Richardu Gallianou (selektah od 6. septembra) kada se bavim kritičkim osvrtom na neko world music izdanje najmanje sam i kompetentan i srećan da pišem baš o njemu. Nekako mi je sve drugo zanimljivije. Ako se pitate zašto jednostavno ne odustanem, onda ste na pogrešnom mestu.

Novi album Youssou N’Doura, treći u renomiranoj seriji za etiketu Nonsuch, predstavlja nam pozapadnjenu verziju senegalskog popa. To u praksi znači da se malčice osećate kao da gledate neki world music tezga bend, na nekoj od ulica europskih gradova koji sebi mogu da dopuste kreativni import, i prija vam što to i nije toliko različito u odnosu na ono što mi slušamo, sem što malčice zvuči passe i nekako manjka nekom jačom melodijom. Emocionalna razmena sa ovakvom muzikom skoro da je ravna tridesetoj godini braka odn. zavaravanju iz poštovanja.

Youssou se potrudio da sve pesme prevede na engleski. Ali, šta ja imam sa pastirima i ovcama, i stihovima od kojih većina zvuči kao da su preuzete iz neke od Vukovih narodnih priča, ili sa jednostavnim i iskrenim zaključcima poput „You see, without intelligence we are reduced to the level of the lizard“ u dancehall popu Xel? Politička korektnost može da nas zamoli da se potrudimo da nešto razumemo, ali to ne znači nužno da ćemo ono što razmemo i prihvatiti i zavoleti.

Zato bih da sa vama podelim da je Rokku Mi Rokka veseo album, mid-tempo perkusije retko zapadaju u balade i u delovima bez Youssouovog glasa imaćemo priliku da se podsetimo koliko (zaista!) Paul Simon duguje Africi za svoj preporod sredinom osamdesetih. Ovo poslednje vam napominjem više da bih vam sugerisao da postoje vrata kroz koja možete da zavirite ili uđete u N’Dourov svet. Ogavna zima neće naročito pogodovati percepciji ovog izdanja kod onih čiji kukovi rade na svaki ritam, ali nekako s proleća... SELEKTAH:

Nisam oduševljen. A oduševljenje valjda ne zavisi od kulture i jezika. Možda bi baš zato čovek u prisustvu ovakve muzike očekivao od sebe nepotkupljivu i samim tim iskrenu reakciju tj da ako treba da žacne, ima da žacne. A nije žacnulo.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: