Cena sojine sačme, najvažnijeg proteinskog hraniva u ishrani životinja je, zbog propisa, u Srbiji najviša u Evropi.
Zbog toga su naši stočari primorani da pronalaze maštovita alternativna rešenja kako bi bili konkuretni na tržištu.
Da je porodica Ivković iz Kovina prodavala svoju soju, cena koju bi dobili za zrno je 28 dinara do 31 dinar. Iz te soje uljare bi iscedile 17 posto ulja, a onda bi Ivkovići u maloprodaji morali da ostatke od ceđenja, sojinu sačmu, plate 54 do 57 dinara po kilogramu u maloprodaji.
Umesto toga Negovan Trajković, izumitelj i zanatlija iz Smedereva, je konstruisao mašinu od prese, greječa za termopeć, i termostata koja cedi ulje iz soje, a zatim peče sojinu pogaču na 130 stepeni Celzijusa.
“Soja se prvo obezmasti, a tek onda ide na pečenje, tako da se dobija dobra hrana za životinje”, kaže Trajković.
Stočarka iz Kovina Dobrica Ivković kaže da su krave koje gaji zadovoljne hranom koja se dobija iz ove prese.
“Krave to samo mažu, kad im stavim, za 10 minuta sve pojedu”, kaže ona.
Glavni deo mašine je cev duga oko dva metra, oko koje je obavijen grejač od 4,5 kilovata.
Nusproizvod - sojino ulje - može da se koristi kao hladno ceđeno za ljudsku i stočnu ishranu, ali još je zanimljivije što od njega može da se dobije biodizel čija proizvodna cena ne prelazi 60 dinara po litru, objašnjava
Negovan Trajković. “Sa jednog hektara dobije se tri tone soje, od toga se napravi 180 litara biodizela”, kaže on.
Mašina kapaciteta 25 kilograma soje na sat ne može da promeni visoku cenu sojine sačme na nivou Srbije, ali bi mogla da učini mnoge farme po Srbiji konkuretnim i u potpunosti nezavisnim od skupe uvozne nafte.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 9
Pogledaj komentare