Lane je u Nemačkoj izrađeno 5,5 miliona vozila i radnici u proizvodnji kola su primali u proseku 67,14 dolara na sat.
U SAD je situacija sasvim drugačija. Američke auto-kuće u 2010 su proizvele 2,7 miliona kola, a prosečna plata zaposlenih u autoindustriji iznosila je 33,77 dolara po satu.
U analizi se navodi da
u Nemačkoj autokompanije posluju u ambijentu u kome se "trka vodi do dna", dok se u SAD takvo nadmetanje ne ohrabruje.
To znači, kako se kaže, da je cilj nemačkog sindikata IG Metali, nasuprot Ujedinjenim sindikatima autoindustrije u SAD, da se obezbede veće zarade i zadovoljavajući uslovi rada.
Svi zaposleni radnici u autoindustriji Nemačke su članovi sindikata IG Metali. Oni mogu da štrajkuju ako to odluče, ali ne moraju to da čine zbog opšteg sistema rešavanja konflikata. Glavna razlika u odnosima između sindikata i uprava kompanije u dvema moćnim privredama jeste ta da u SAD odnosi počivaju na suparništvu, a u Nemačkoj se razvijaju na osnovu saradnje, istice se u analizi.
Zaposleni u istoj autokompaniji, u SAD imaju manje zarade, nego u Nemačkoj. Na primer, zaposleni u Folksvagenovoj američkoj fabrici Katanoga dobijaju 14,50 dolara na sat, a posle tri godine, zarada se povećava na 19,50 dolara na sat.
BMW, koji ima pogon u Spartanburgu, u Južnoj Karolini, takođe je prihvatio pravila nagrađivanja zaposlenih koja važe na lokalnom tržištu, što znači da radnici iste kompanije, u SAD imaju manje zarade nego u Nemačkoj.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 49
Pogledaj komentare