Gabor Sagmajster: „Ja sigurno neću stati“

Srpski motokros as, Gabor Sagmajster, na pragu je najveće avanture u svom životu. Ove godine mu se, zbog poznatih događanja, izjalovila prilika da startuje na Dakar reliju u Africi. Dakar 2009. vozi se kroz Čile i Argentinu, a takmičenje počinje 3. januara. Razgovarali smo sa Gaborom uoči njegovog polaska za Buenos Aires...

Izvor: Aleksandar Babiæ

Nedelja, 28.12.2008.

22:27

Default images

Kada je nastao san o Dakaru i kako se formirao tvoj projekat Dakar?

Ja četiri - pet godina pratim Dakar seriju, ona je za moj sport vrhunac, ekvivalent Formule 1. Nisam na kraju karijere, ali mu se svake godine približavam, došlo je doba da pokušam i to najveće. Pre tri godine je započeo projekat, a prošle godine sam uspeo da obezbedim finansije.

Prošle godine je sve bilo spremno, bio si u Lisabonu, i onda je reli otkazan. Kako si podneo činjenicu da se ipak neće voziti?

Ništa, prošli smo i kroz to iskustvo i gotovo. Onda su počele i druge trke, napravili su umesto toga Centralnoevropski reli i Hungarian baha. Na Centralnoevropskom reliju sam bio 33. Međutim, petog dana sam bio sedamnaesti, a šestog dana sam pao, pa sam pao na 33. mesto i tu završio. A na Hungarian baha sam završio šesti, među četrdeset - pedeset takmičara. To mi je najbolji rezultat.

Ali, moram napomenuti da sam na Centralnoevropskom reliju vozio KTM od 690 kubika, koji je težak 200 kilograma i prevelik za takvo takmičenje. Da sam vozio manji motor, KTM 530, on je 60-70 kilograma lakši, bio bih negde od desetog do petnaestog mesta. Jer, nije svejedno imati rezervoar od 20 ili od 40 litara. Teži motor se totalno drugačije ponaša, to znači mnogo već kod kočenja i ubrzanja, a tek kod skokova, na nizbrdicama i uzbrdicama...
Foto: KTM
Već sam vozio sa svetskim velikanima, Komom, Depreom. Deprea sam pobedio na jednoj etapi Centralnoevropskog relija, gde je on izgubio kontrolu i pao. To može svakom da se desi. Oni koji idu sporije često imaju više šansi. Amateri, ako mogu da izdrže, ako imaju dovoljno snage, mogu da završe pre nego profesionalci. Jer, ja sam profesionalac, ja se takmičim, ja idem na rezultat.

Kako će izgledati jedan tvoj radni dan na Dakaru?

Svaki dan ustajanje u tri ili četiri sata ujutro, krećemo u pet sati, vozimo 200-300 km do starta. Zamislite otprilike ovako: Subotica je bivak, odatle se kreće, recimo do Beograda. U Beogradu je start i vozi se specijal, kao, recimo, do Skoplja. I od Skoplja do Đevđelije je opet kao do sledećeg bivaka. I svaki dan tako, četrnaest dana. Posle sedmog dana imamo dan odmora, onda još sedam dana. Ja sam izračunao, prosečna kilometraža je 685 kilometara dnevno, i to ako idete po GPS-u, pravom putanjom, a to nikom ne uspeva i uvek je više. Za to treba biti fanatik

Jer, to nije asfalt, to nije autoput. I plus navigacija, tamo nema putokaza. Ideš otprilike. Ja sa navigacijom mnogo manje znam nego takmičari sa petnaest nastupa na Dakaru, recimo Peterhansel. On ide napamet, ne gleda napred, samo gleda itinerer i GPS. Ili Depre i Koma, oni isto ne gledaju put, nego itinerer, u njemu piše ’50 kilometara nema opasnosti’, nema znakova uzvika, oni idu 200 km/h u pustinji, možda i više.
Na neki način su u najtežoj situaciji oni koji idu napred. Dobro, Koma, Depre, Peterhansel, toliko znaju navigaciju da njima ne smeta. Nama pozadi je lakše, jer već vidimo putanju i mi ćemo možda proći manju kilometražu nego oni koji prvi startuju. Manje ćemo lutati. Recimo, na Centralnoevropskom reliju, Depre je krenuo prvi, pa se izgubio u Karpatima.

Navigacija na Dakar reliju je stalna tema. Koliki je to problem?

Ne znam, jer sam je dosad malo koristio. Na Centralnoevropskom reliju malo sam je pratio, samo na putu do i sa specijala, tamo gde se ne ide na vreme. Na specijalima nisam navigirao jer nisam imao vremena, jurio sam rezultat. Ko kaže da konstantno navigira i vozi, taj laže. Ja ne mogu stalno da vozim 170 i da gledam itinerer.

Govorio si da snaga opada kako odmiče dan...

Da, recimo do 400-500 kilometara ja nemam problema, toliko sam vozio, to sigurno znam da mogu da izdržim psihički i fizički. Onih dodatnih 200 kilometara još nisam vozio... Ali, ići ću sigurno mnogo manjim tempom nego na ostalim trkama. Specijal od 200 kilometara, ja ceo vozim punim gasom, ili dajem 90-95% sebe. Ovde će, mislim, biti 80%. Pogotovu ću biti oprezan prvog i drugog dana, nezgodno je pasti tako rano.
Reci nam nešto više o motoru na kojem ćeš nastupiti.

Vozim KTM od 690 kubika, model 2008. On je pedeset šesti iz serije od sedamdeset komada, rađenih isključivo za Dakar reli. Jednocilindrični je motor, vodeno hlađen. Ima otprilike 80 konja, maksimalna brzina mu je, fabrički, 197 km/h. Ja sam ga maksimalno vozio 182 km/h na Centralnoevropskom reliju, a 140-150 km/h može da ide konstantno. Troši otprilike deset litara goriva. Ima četiri rezervoara od po deset litara.

„Nismo žalili, kupili smo najbolje što je moglo da se kupi. Krećem s istim motorom kao Depre, Koma i ostali velikani. Ja moram da vozim tako veliki motor, jer mene u pustinji drugo ne može da izvuče. Da su kraće etape, od 300-400 kilometara, onda bih vozio KTM od 530 kubika. A u pustinji, gde su dine, tu motor svakako treba da ima 80-90 konjskih snaga.

Da li je bilo razlike u fizičkim pripremama za ovaj reli, pošto se u Južnoj Americi dostižu visine i preko 4.000 metara?

Ne, potpuno sam isto trenirao. Vozio sam balkanska prvenstva, srpsko prvenstvo, bio u Austriji na skijanju. Ja se nadam da se motor neće mnogo drugačije ponašati. Sigurno će malo drugačije da radi, ali i kad prođe kroz potok, on dva ili tri kilometra „traži sebe“. Auspuh gura vodu napolje i KTM ide.

Kakav plasman očekuješ?

Bio bih jako zadovoljan plasmanom između 30. i 40. mesta. Rekli su mi: svaki dan budi na pedesetom ili šezdesetom mestu. Mnogo njih ispadne, treba znati: ovu trku 30% takmičara završi. Ako startuje njih 250, do cilja stigne 100. Fizički ne znam kako ćemo izdržati, ali idemo, pa šta bude. Ako tehnika bude u redu, ja sigurno neću da stanem.
Sagmajster je jedini motorista u timu koji čine dva trkačka automobila, dva trkačka i dva servisna kamiona. Kada krosiste sustignu automobilisti ili kamiondžije, to umeju da budu neprijatni susreti: „Čagin vozi kamion, 230 km/h mu je krajnja brzina na Kamazu. Ne možete verovati. Ne daj bože da te stigne Robi Gordon u Hameru, on je naročito nekorektan. Uopšte ne svira, Šleser-bagi Folksvagenova ekipa isto. Velikani su najbezobrazniji, ovi s automobilima pogotovu. Peterhansel je još najkulturniji, tako sam čuo od ostalih.

Od Gabora smo saznali da njegova Dakar avantura košta oko 100.000 evra. Najveća stavka je motor KTM 690 reli (40.000 €), gume su koštale 7.000, na ime startnine uplaćeno je 13.500 evra, a na samu proceduru utovara u francuskoj luci Avr potrošeno je između četiri i pet hiljada, uključujući putne troškove.

Tridesetsedmogodišnji Sagmajster u motokrosu je oko 15 godina. Višestruki je prvak države i njen reprezentativac. On važi za srčanog i beskompromisnog borca, čija je glavna odlika ogromna snaga volje. Vlada verovanje da je ovaj čovek, inače veran Hondi, zahvaljujući dugom takmičarskom stažu i rezultatima, postao etalon u domaćem motokrosu.

Ako sve prođe kako treba, i stigne do cilja Dakara, Sagmajster bi trebalo da se vrati u Srbiju 22. januara. Zvanični sajt relija navodi da je Gabor najavio kako će, po povratku iz Argentine, prirediti veliku zabavu, jer će to svi od njega tražiti. Mi ga držimo za reč.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: