Izvor: Ana Virijeviæ

Autor: {"id":409361,"id_news":1276318,"name":"","surname":"Ana Virijevi\u00e6"}

Smešten na ulazu u Atos, Uranopolis predstavlja malo, ali živopisno letovalište, koje će oduševiti sve ljubitelje mirnog odmora.

Leto je stiglo, a sa njegovim dolaskom i godišnjim odmorima na vidiku, neizbežno nam se po glavi vrzma jedna od omiljenih tema za razmišljanje - letovanje. Mnogi su već uplatili aranžmane, neki samo što su iskoristili dane starog odmora, a ima i onih koji još nisu sigurni gde bi otišli.

Kada je reč o najpopularnijim destinacijama među Srbima, Halkidiki u Grčkoj godinama važi za mesto na kojem se svake godine sjati veliki broj naših turista. Naravno, ne bez razloga. Čuveni "Posejdonov trozubac" ima sve što jedan putnik može da poželi: predivnu prirodu koju čine bogate šume, svetlucave plaže sa sitnim peskom i čisto, tirkizno more, istorijsko-kulturna dobra za znatiželjne umove među kojima se najviše izdvajaju drevni gradovi Olint i Stagira - Aristotelovo mesto rođenja, i bogat noćni život po kojem je najpoznatiji prvi "prst" - Kasandra.

Šta raditi, međutim, ako baš i niste od one "sorte" koja voli gužvu, a svakako biste voleli da posetite Halkidiki?

U tom slučaju ćete istražiti manje prometne destinacije koje još nisu podlegle "čarima" masovnog turizma.

Jedno od takvih mesta je Uranopolis, ušuškano letovalište smešteno na ulazu u Atos, oko 120 kilometara jugoistočno od Soluna.

Foto: Thinkstock

Osim autobusom, do Uranopolisa je moguće stići direktno kolima, prvo autoputem od Soluna do Stavrosa, a zatim južno planinskim putem. Na kraju glavne ulice u gradiću, s leve strane, nalazi se parking, gde cena parkiranja za sat vremena iznosi 1.2 evra, dok ćete za ceo dan morati da izdvojite 15 evra.

Nekada antički grad, ovo moderno selo na obali Singidskog zaliva danas krase lepe plaže i gusto zelenilo, a s obzirom na njegovu povučenu i mirnu prirodu, Uranopolis je savršeno mesto za porodični odmor.

Nakon što se smestite i odlučite da krenete u obilazak (ukoliko se prethodno niste sjurili na plažu), primetićete da se na zapadnoj strani sela, pored luke, nalazi šetalište, omeđeno nizom restorana i kafića.

Foto: Ana Virijeviæ

Iako je potrebno svega pola sata da se obiđe centar Uranopolisa, ne dajte da vas zavara veličina ovog mesta: ono ima sve što je potrebno turistima, od minimarketa i pekara, do apoteka i radnji sa suvenirima iz kojih nećete otići praznih ruku.

Kada je reč o cenama, one su sasvim prihvatljive. Kafu ćete tako, na primer, popiti za oko 2.5 evra, glavna jela u restoranima ćete plaćati oko 7-8 evra, salate 4.5-7 evra. Voda na trafikama i u marketima nije skupa, pa cena flaše od litar i po iznosi 30-40 evro centi.

Foto: Ana Virijeviæ

Ukoliko ste, ipak, odlučili da prvo odete na plažu, obuzeće vas neizmerna radost kada pod nogama osetite fini, sitan pesak i shvatite da je voda toliko bistra da na pojedinim mestima deluje kao da živi svet ne pliva, već lebdi u vazduhu.

Foto: Ana Virijeviæ

Ipak, ko god je posetio Uranopolis u junu, zna da od ostvarivanja maštanja o kupanju nema ništa: uprkos toplom vremenu, voda je hladna, a jedini koji se usuđuju da u nju kroče (i potapaju decu) su - Rusi.

Istorija grada i tvrđava

Foto: Ana Virijeviæ

Prvi zapisi o Uranopolisu potiču iz 1344. godine, a smatra se da je grad podignut krajem 4. veka pre nove ere. Osnovali su ga Kasander - kralj Makedonije (sin dijadoha Antipatera koji je služio Aleksandru Makedonskom) i Kasandrov brat Aleksarh.

Simbol Uranopolisa danas je Vizantijski toranj Prosforio, najbolje očuvani hram na Halkidikiju. Nalazi se u istočnom delu grada, nadomak luke, a podignut je u 14. veku kao aneks manastira Vatopeda koji je služio zaštiti monaha i lokalnih farmera od napada pirata.

Foto: Ana Virijeviæ

Najočuvanije delove ovog zdanja predstavljaju njegovi temelji. Gornja dva sprata i treći, koji više ne postoji, sagrađena su u ranom periodu Otomanskog carstva (oko 1585. godine), dok najmlađe delove konstrukcije čine drveni delovi u unutrašnjosti građevine i krov.

Foto: Ana Virijeviæ

Uranopolis je 1585. godine pogodio snažan zemljotres, koji je prouzrokovao znatna oštećenja kule. Usledile su velike popravke, a tvrđava je ponovo renovirana 1858. godine, kada je dobila obličje koje je vidimo danas.

Foto: Ana Virijeviæ

Kada je reč o istoriji moderog Uranopolisa, vek unazad, kula je dugi niz godina bila dom britansko-australijskog Džojsa i Sidni Loh. Oni su u okviru humanitarnje kampanje stigli na Halkidiki sa ciljem da pomognu izbeglicama Grčko-Turskog rata (1919-1922), i tamo ostali više od 50 narednih godina.

Foto: Ana Virijeviæ

Tvrđava je danas muzej hrišćanskih antikviteta, a nalazi se u posedu grčkog Ministarstva kulture. Neki od najskorije izloženih eksponata uključuju urne sa atoskog groblja iz perioda ranog gvozdenog doba (1.100-1.000. godine pre nove ere) i dva bakarna šlema, pronađena na dnu mora, iz perioda Grčko-persijskih ratova (492-449. godine pre nove ere). Na izložbi se mogu videti i keramički predmeti za svakodnevnu upotrebu, antički novac, predmeti i nakit iz ranohrišćanskog i postvizantijskog sa kojima su sahranjivani pokojnici, i mnogi drugi artefakti koji svedoče o istoriji Uranopolisa.

Foto: Ana Virijeviæ

Izbeglice su oko 1925. godine naselile Amuljani, maleno ostrvo smešteno preko puta Uranopolisa, između Atosa i Sitonije.

Amuljani danas predstavlja jedino stalno naseljeno mesto Halkidikija, sa oko 550 stanovnika, koje sa kopnom povezuje malena luka Tripiti.

Foto: Thinkstock

Baš kao i Uranopolis, i Amuljani ima sve potrebne turističke sadržaje (osim lekarske ordinacije), ali dobro spremite novčanike ukoliko planirate da posetite ovo mesto. Primera radi, za kafu, koju je ovde zaista uživanje popiti, moraćete da izdvojite dvostruko više novca nego u Uranopolisu.

Cena posete ostrvu trajektom iznosi 2.2 evra za pešake i 10 evra za automobile u jednom pravcu. Ukoliko ne spadate u grupu ponosnih ranoranilaca - bez brige jer se dnevno organizuje više polazaka, a poslednji je oko 19 časova.

Ture oko Atosa

Foto: Ana Virijeviæ

Uranopolis svoj naziv nije dobio slučajno (grč. Οὐρανόπολις - "Rajski grad", "Nebeski grad") jer se upravo na Atosu nalaze neka od najvećih pravoslavnih svetilišta.

Poseta planini Atos i njenim manastirima nije jednostavna jer zahteva prethodne pripreme, ali za 20 evra možete oploviti zapadnu obalu i na putovanju od tri sata videti neke od lokalnih svetinja. Trebalo bi, međutim, napomenuti da se tri prva po hijerarhiji manastira Svete Gore - Velika Lavra, Vatoped i Iviron, kao i najveća srpska svetinja - Hilandar, nalaze na istočnoj strani poluostrva.

Foto: Ana Virijeviæ

Brodom možete otići i na izlet na nenaseljena ostrvca Drenija, smešt"repu" Amuljanija, od kojih je najpoznatije "Magareće ostrvo". Turisti ga vole zbog čistih, peskovitih plaža i letnje taverne, mada je ono zbog toga ujedno i najprometnije.

Ukoliko vapite za mirom i tišinom, najbolje bi bilo da dan provedete na nekom od manjih ostrvaca.

Foto: Ana Virijeviæ

.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.