Spasavanje iz pećine: Sve je bila laž, dečake su vezali i "drogirali"

Dvanaest dečaka koji su danima, prošle godine, bili zarobljeni u pećini na Tajlandu spasioci nisu iz nje izvukli onako kako su tada mediji izveštavali.

Život

Izvor: B92

Sreda, 16.01.2019.

22:00

Spasavanje iz pećine: Sve je bila laž, dečake su vezali i
GettyImages

Da su 12 dečaka i njihov trener zarobljeni u pećini Tam Luang u Čijang Riju na Tajlandu bila je vest koja se velikom brzinom proširila svetom. Za tili čas našla se na svim naslovnim stranama sajtova i vestima televizijskih programa širom sveta.

Fudbaleri i njihov trener ostali su zaglavljeni u pećinama 23. juna, posle obilnih kiša koje su izazvale poplave i presekle im put napolje. Dečaci su bili starosti od 11 do 17 godina i bili su članovi fudbalskog kluba "Divlji veprovi", kada su tog kobnog 23. jula ušli u pećinu u koju ih je poveo njihov trener.

Ostali su zaglavljeni, a slučajno su ih pronašli britanski ronioci posle gotovo 10 dana. Za njihovo izvlačenje iz pećine bio je potreban dobro osmišljen plan spasavanja zbog nepristupačnosti pećine. Spasavanje dečaka trajalo je danima.

Novinar Lijam Kokren otkrio je da spasavanje dečaka nije baš bilo onakvo kako su ga mediji tada opisivali. Dečaci su, kako je otkrio Kokren, bili drogirani i vezani.

Ronioci su morali da rade brzo, a jedan ekspert je rekao:

"Ako zaronimo sada, neki će umreti, ali ako ne ronimo, svi će umreti i na kraju ćemo samo da izvlačimo 13 leševa."

Da bi smirili roditelje dečaka, rekli su im da ronioci uče dečake da plivaju, jer su baš svi bili neplivači. Tu vest preneli su svi mediji, kao i da će sa svakim detetom plivati po dva ronioca, jedan ispred, drugi iza njega i da će svi imati maske i bocu sa kiseonikom. To ipak nije bilo tačno.

Oni koji su se nalazili u blatnjavom tunelu znali su da dete koje nikada nije ronilo nije imalo šanse da preroni toliki put i sve podvodne tunele. Jedina šansa im je bila da im daju sedative, uspavaju ih i stave maske i boce sa kiseonikom, kako bi ih ronioci preneli na površinu.

Ipak, postojala je bojazan da im maske spadnu, jer trebalo je naći one koje će im odgovarati, kako se ne bi udavili. Samo četiri maske su bile odgovarajuće, a postojala je bojazan da čak ni one neće odgovarati svima.
Sediranje dečaka se pokazalo kao potencijalni problem, jer je za tako nešto bio potreban specijalista. Poziv je otišao dvojci iskusnih ronilaca doktoru Ričardu Harisu, anesteziologu, i njegovom dobrom prijatelju Krejgu Čelenu, takođe roniocu, koji je penzionisani veterinar.

Doktor Hari, koji inače drži obuku za spasilačke timove ronilaca, imao je težak zadatak da uspava dečake, dok je njegov prijatelj imao zadatak da ih proverava tokom akcije spasavanja, kako se slučajno neko od njih ne bi probudio.

Obojca su znali u šta se upuštaju kao i to da akcija spasavanja može da krene po zlu, pa su zbog toga i tražili diplomatski imunitet od tajlandske vlade. Postojala je realna opasnost da neko od dečaka umre, a oni nisu želeli da za to budu optuženi niti da snose odgovornost.

Bilo je tu mnogo toga što je moglo da pođe po zlu. U akciju spasavanja upustio se i Saman Gunan (37), koji je bio u tajlandskoj mornarici i koji se godinama bavio ekstremnim sportovima.

On je dvojici lekara bio podrška i njegov zadatak je bio da nosi rezervne boce, koje će ostavljati na određenim mestima, ako im zatrebaju. Svoj zadatak je ispunio, postavio je boce na strateškim mestima, ali se sa tog zadatka, nažalost nije vratio.

Njegovo telo je nađeno kako pluta u mutnoj vodi. Niko nije siguran šta se zapravo dogodilo i da li je možda njegova boca "zakazala".

Njegova smrt je poljuljala sve učesnike u ovoj akciji, jer ako jedan bivši marinac ne može da izađe odatle - kako očekivati da će to uspeti dečaci i njihov trener.

Za doktora Harija, ključno pitanje je bilo koji koktel lekova je pravi. Ovakva akcija nikada do tada nije sprovedena, pa ni sam doktor Harvi nije mogao da se osloni na već postojeće preporuke.
Zbog toga je odlučio da dečacima prvo da tabletu anksiolitika ksanaksa, kako bi ih oslobodio straha, potom injekciju ketamina u nogu da ih uspava. Ketamin deluje brzo, traje samo sat, pa je zbog toga u toku akcije možda bilo potrebno da ronioci ponovo dečacima ubrizgaju već spremljene injekcije.

Poslednji, treći lek koji su dečaci dobili ubrizgan im je u nogu. To je bio atropin, čija funkcija je bila da smanji proizvodnju pljuvačke od koje bi mogli da se udave.

Doktor Hari nije bio siguran da će koktel lekova koji je spremio biti delotvoran, a čak je kasnije priznao da je u jednom trenutku pomislio da su šanse da uspe ravne nuli. Ostali, koji su bili uključeni u celu akciju, oni koji su na sve gledali sa više optimizma, nisu očekivali da će baš svi dečaci biti spaseni... Neke procene su govorile da bi, tokom akcije, čak pet dečaka moglo da izgubi život.

U međuvremenu, dečaci su se u pećini mentalno pripremali za akciju spasavanja. Kada im je rečeno kakav je plan akcije, nisu se uplašili niti su plakali. Želeli su samo da što pre izađu napolje.

Jedan ronilac im je doneo specijalni vodootporni papir, kako bi svojim porodicama napisali oproštajnu poruku ako im se nešto desi tokom akcije spasavanja. Tako bi njihove porodice mogle da imaju njihove poslednje reči.

"Ne brinite za nas. Kad izađemo želimo odmah da odemo kući. Nemojte da nam dajete previše domaćih zadataka", napisao je jedan od dečaka.

Na dan akcije spasavanja, svi koji su u njoj učestvovali nisu znali da li će postati heroji ili će se suočiti sa smrću ove dece.

Doktor Hari je dečacima dao injekciju, a onda bi jedan od ronilaca uzeo onesvešćenog dečaka i transportovao ga kroz poplavljenu pećinu. Nakon prolaska kroz mutne kanale zaustavljali bi se u komorama u pećinama u kojima su se nalazili ostali spasioci kako bi proverili stanje dečaka i da li im je potrebna nova doza sedata.
GettyImages
Četrnaestogodišnji Note je bio prvi na redu za polazak. Obukao je ronilačko odelo i potom progutao sedativ. Anestetičari su uboli dva šprica u njegovu nogu i dečak je pao u nesvest.

Stavljena mu je boca sa kiseonikom i maska koja prekriva celo lice. Posle 30 sekundi, Note je počeo da diše normalno. Ronioci su mu vezali ruke oko zglobova i fiksirali ih na leđima, kako ne bi pokušao da skine masku ukoliko bi sedativi prestali da deluju.

Britanski ronilac Džejson Malinson se javio da prvi izvede zaron. Zakačio je dečaka za sebe na sličan način kao što se vezuje tandem padobranaca.

Zaron se odvijao u etapama, budući da je visina pećine ostavljala nepotopljene komore u kojima su kontrolisali stanje dečaka.

"Na momente je delovalo veoma obeshrabrujuće, ali sam uspešno napredovao ka šestoj komori", rekao je Malinson. Dečak je bio živ i normalno disao. Sve se odvijalo po planu.

Kada je Note konačno izveden na suvo, skinuli su mu masku. Lekari su mu proverili disanje i pljuvačku. Sve je izgledalo dobro.

Više od 100 ljudi je bilo uključeno u akciju izvlačenja dečaka. I pored toga što je bilo nekoliko "nervoznih" i neizvesnih momenata i ostalih 12 dečaka je izvučeno živo i zdravo.

Po oporavku, nisu se sećali neizvesnih trenutaka kroz koje su spasioci prošli tokom akcije. Ketamin je prekinuo vezu njihovih misli i realnosti, pa je većina njih operaciju spasavanja provela u dubokom snu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

116 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: