"Kante", a pobednici VIDEO

Autosport je u svojoj kolumni predstavio najlošije bolide u istoriji Formule 1 koje su uspevale da odnesu pobedu u jednoj trci.

Izvor: Stefan Nikoliæ

Ponedeljak, 06.02.2023.

13:15

Foto: Profimedia

Šampionat Formule 1 je prilično popularan kako kod nas tako i širom sveta i pogotovo u poslednjih nekoliko godina izaziva veliku pažnju.

Često se priča o favoritima i autsajderima i ovo će upravo biti jedna takva priča.

Setimo se samo prošle godine kada sam vam doneo priču o Lejton Orijentu, maloj ekipi koja nema previše novca, a bila je na pragu istorijskog rezultata i najveće pobede maltene otkako šampionat postoji.

Po uzoru na ovu priču osvrćemo se na pisanje Autosporta i deset najlošijih timova u istoriji Formule 1, ali ne samo najlošijih već onih koji su bili loši i uspeli da pobede u jednoj trci šampionata.

10. Ferrari F60 – Belgija, 2009. godina

Ovu listu počinjemo trkom na Spa Frankošampu 2009. godine kada je Kimi Raikonen doneo jedinu pobedu Ferariju u sezoni.

Ferari je zbog promena regulacija bio veoma loš i ne samo da su ispustili "dabl difjuzer" već KERS sistem nisu dobro razumeli i distribucija težine bila je na neverovatno niskom nivou.

Kao što znate Bron GP je sve to iskoristio napravivši najbolji bolid u šampionatu koji im je i doneo šampionsku titulu, a Masa i Kimi su do prvih bodova došli tek u četvrtoj trci u sezoni.

Čim je Ferari razumeo šta treba da radi i podesio bolid na pravi način tako je Kimi Raikonen "pokorio" Spa i doneo veliku pobedu. Jasno je da je Ferari veliko ime, ali treba imati u vidu da se radi o veoma lošem bolidu koji je bilo teško voziti i nakon Belgije, a tek pre...

Ferari je u trci konstruktora završio tek na četvrtom mestu.

9. Šedou DN8 – Austrija, 1977. godina

Idemo malo u prošlost, odnosno do Austrije 1977. godine i čoveka koji u vitrinama ima šampionsku titulu Formule 1 – Alana Džonsa.

Bolid je 1976. godine dizajnirao Toni Sautgejt, ali nije završio posao pošto je Dejv Vas kompletirao posao za ekipu koja je prve tri sezone bila bez izjednog boda.

Sve se poklopilo te 1977. godine u Austriji kada je Alan Džons bio besprekoran u Osterajhringu i trku počeo sa 14. pozicije i po mokroj stazi nakon kiše spektakularnom vožnjom ostvario pobedu.

Većina timova je počela na gumama za suvo, pa je Džons bio impresivan po klizavom terenu nadoknadivši poziciju po poziciju kako su krugovi odmicali, pa je posle 16 krugova bio drugi iza aktuelnog šampiona Džejmsa Hanta.

Iza sebe je ostavio Nikija Laudu u Ferariju, Meklaren im je takođe gledao u leđa, čak i Gunar Nilson u Lotusu pa je nakon 54 kruga u Austriji Džons imao 20 sekundi prednosti u odnosu na Laudu i odneo prvu i jedinu pobedu za Šedou.

"Sve je to bila puka sreća i ja sam to znao. Nisam imao mnogo šansi da napravim nešto veliko u takvom bolidu, jer smo bili preteški i prespori", objasnio je Džons mnogo godina kasnije u svojoj autobiografiji.

8. Toro Rosso STR3 – Italija, 2008. godina

Ponovo smo u modernom svetu i prisetićemo se kada je po kiši u Italiji na Autodromu Monca slavio Sebastijan Fetel u bolidu Toro Rosa, nekadašnjeg Minardija, a sada Alfa Taurija.

Neko će reći da ovo i nije bio loš bolid i da je znao da osvoji bodove s vremena na vreme, ali teško da je Fetelov Toro Roso bio materijal za pobedu na nekoj trci pogotovo kakva je Monca.

"Bio je to neverovatan dan, a realno gledano naš bolid nije dovoljno dobar ni da bude na podijumu",
rekao je iskreni Fetel ispostaviće se četvorostruki šampion sveta.

7. Tyrrell 011B – Detroit, 1983. godina

Ken Tajler je u svoje bolide "instalirao" Fordove atmosferske Cosworth DFV motore koji su bili pravi hit početkom 80-ih godina, ali daleko od toga da je 011B bio kvalitetan i pre biste ga videli slupanog nego u bodovima.

Ipak, Mikele Alboreto je sve iznenadio u Detroitu kada je kvalifikacije završio na visokom šestom mestu, a na trci napravio još veći podvig.

Odmah u prvom krugu obilazi Marka Surera, da bi dobio mesto broj četiri pretekavši Elija de Anđelisa u Lotusu, ali nije imao šansu protiv Kekea Robzerga u Vilijamsu koji je takođe imao tu vrstu motora.

Kako je trka odmicala, Alboreto je bio sve brži i brži i redom obilazio de Ćezarisa, Rozberga, Nelsona Pikea i na kraju Renea Arnoa u Ferariju za veliku pobedu kojoj se niko nije nadao.

Prethodni najbolji rezultat je bio peto mesto, a ekipa je u konstruktorskom šampionatu zauzela sedmo mesto i ostala je upamćena ova vožnja iz Detroita koja jedna od najimpresivnijih koje smo ikada videli.

6. Ferrari 126CK – Monako, 1981. godina

Prvi Ferari sa turbo kompresorom je bio hit i svi su pričali o tom motoru pričvrščenom za čuvenu crvenu šasiju, ali nisu ga baš hvalili pošto je važio za jedan od lošijih u šampionatu.

Ferari je tada imao jednu od najlošijih sezona u istoriji 1980. godine i završio peti na tabeli konstruktora i osvojio samo tri podijuma.

Ali dve od njih su bile pobede.

Zanimljivo je da su došli na dva od tri najsporija mesta u sezoni. Prvi je omogućio jedan od najspektakularnijih kvalifikacionih krugova u istoriji Formule 1, pošto je Žil Vilnev stavio svoj Ferari na drugo mesto na tabeli, 2,5 sekunde brže od timskog kolege Didijea Pironija.

Ferari jeste bio loš, sporiji od ljutih rivala i ismevan s vremena na vreme, ali su u Monaku odneli pobedu i nagovestili bolje dane.

5. Ližije JS43 – Monako, 1996. godina

Olivije Panis i spektakularna trka u Monaku koju je obeležilo "milion" odustajanja je sledeća na ovoj listi.

Panis je kvalifikacije završio na 14. mestu sa dve sekunde zakašnjenja za prvoplasiranim Mihaelom Šumaherom, a onda kreće trka po kiši i Panis vozi neverovatno.

Kao što je navedeno, Šumaher i ostali su pravili mnogo grešaka i krivinu za krivinom odustajali zbog incidenata, a ionako su svi gledali u Panisa koji je Edija Irvina obišao kao da ne postoji.

Kada je došlo vreme za gume za suvo Panis je već bio na trećem mestu iza Dejmona Hila u Vilijamsu i Žana Alezija u Benetonu, da bi Alezi 16 krugova pre kraja odustao zbog problema sa bolidom.

Panis je uspeo da se probije na prvo mesto, a iza sebe imao Dejvida Kultarda u Meklarenu koji nije ni mogao da ga obiđe i francuski tim je jedinu svoju pobedu osvojio na ovakav način i trka će zauvek ostati zapamćena kao spektakularna.

4. Vilijams FW09 – Dalas, 1984. godina

Keke Rozberg i Vilijams se često spominju u šampionskim konverzacijama, a retko u ovakvim.

Ipak, Rozberg je u Dalasu 1984. godine vozio fantastično i tim koji je završio na šestom mestu trke konstruktora doveo do prvog mesta i pobedio u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ovo je bio početak saradnje Vilijams-Honde, a tek 1985. godine ćemo videti koliko oni zaista mogu...

3. Lotus 43 – Sjedinjene Američke Države, 1966. godine

Ovo je moralo da bude na listi. Lotus 43 nije uspeo da završi svih pet trka koje je započeo u sezoni, osim neverovatnog uspeha Džima Klarka u Votkins Glenu.

Klark se kvalifikovao u prva tri svaki put, što je pokazalo da šasija nije bila loša, a isto je bilo i na VN Sjedinjenih Država 1966. godine.

Klark se kvalifikovao kao drugi, iza nedavno okrunjenog svetskog šampiona Džeka Brabama, ali njegov H16 nije izdržao na kraju treninga i Lotus je morao da pozajmi BRM-ov rezervni motor. Klark je u početku pratio brzi Ferari Lorenca Bandinija, ali je ubrzo zaostao iza Brabama i Kupera Džona Surtisa, spustivši Klarka na četvrto mesto.

Onda se Surtis sudario i Bandinijev motor je eksplodirao. Brabam je ostao sa "udobnim" vođstvom, samo da bi se suočio sa svojim problemima sa motorom, pa je Klark tako ostavljen da krstari do pobede za jedan krug.

2. Ferrari 625 – Monako, 1955. godina

Moris Trintinjan je 1955. godine vozio Ferari do pobede u eri dominacije Mercedesa W196s za čijim volanom su bili Huan Manuel Fanđo i Sterling Mos, a i Lančija je pokazivala da može da bude konkurentna.

Ipak, tog dana u Monaku, Ferari je imao drugačije planove.

Trintinjan je bio najbrži od svih Ferarija u kvalifikacijama, ali je na stazi bio na osmom mestu iza malopre pomenutog Fanđa. Kako je trka odmicala, Fanđo je zbog problema sa menjačem morao da odustane, da bi Mosa izdao motor.

Potom je Askari takođe odustao u Lančiji D50, a Moris iz Ferarija krivinu za krivinom išao što je brže mogao do konačne pobede koja se dugo slavila.

1. Džordan EJ13 – Brazil, 2003. godina

Za kraj, ostala je jedna od najneverovatnijih trka koju smo ikada videli – Interlagos u Brazilu i velika pobeda Đankarla Fizikele u ekipi Džordana koju danas znamo kao Red Bul.

Tada je samo Minardi bio sporiji od Džordana koji je imao velike probleme sa novcem i morao da koristi stare Ford Cosworth motore umesto Hondinih, pa često nisu ni završavali trku.

Pitate se kako su onda pobedili u Brazilu?

Krucijalna stvar je kiša koja je napravila problem mnogima u Sao Paolu, a možda još važnije je što je Fizikela rano otišao u boks i natočio gorivo (tada bilo dozvoljeno) pa je ostao na stazi sve do 54. kruga.

Đankarlo tada odlazi u boks, pa se vraća na stazu kao 18. i iza njega je bio samo timski kolega Ralf Firman pa se činilo da će ovo biti još jedna loša trka za njih.

Na kraju 54. kruga je Kimi Raikonen pogrešio i Fizikela ga lako obilazi, potom se slupao Mark Veber, pa Fernando Alonso i usled masivnog odlaska u boks Đankarlo taj krug završava kao prvi!

Nakon toga se Džordan EJ13 zapalio i Kimi Raikonen je pobedio, ali, organizatori trke su objavili da 54. krug zapravo bio i poslednji i da je Đankarlo Fizikela pobedio!

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Svet

16.700 vojnika raspoređeno: Počelo je...

Filipinske i američke trupe počele su danas vojne vežbe "Balikatan" u Filipinima, koje će trajati do 10. maja, a uključivaće i pomorske vežbe u Južnom kineskom moru, na čije teritorije polažu pravo i Kina i Filipini.

12:24

22.4.2024.

1 d

Podeli: