Posle pobede nad Karlosom Alkarasom, najsjajnije odličje je posvetio svojoj otadžbini.
"Hvala, Srbijo. Nadam se da sam vas obradovao. Narod je uvek tu da me podrži, uvek uz sportiste. Volim moj narod. Uvek sam želeo da imam zlato oko vrata, ne zbog sebe već Srbije. Nadam se da su osetili preko malih ekrana barem malo emocija koje sam imao kada sam pobedio. Ne znam, jedva čekam da dođem među svoj narod da slavimo zajedno. Ovo je trenutak koji sam čekao čitavog života. Moji roditelji nisu bili tu i najmlađi brat, ali su oni uvek uz mene. Moj srednji brat je bio tu uz mene čitav turnir. Ne samo ovaj turnir, čitav život. Oni znaju koliko je žrtve trebalo da se uloži i napora da bi se došlo do ovog trenutka", rekao je Đoković za "RTS" i potom se osvrnuo na mentalnu barijeru koju je imao punih 16 godina:
"S obzirom na sve okolnosti od početka 2008. godine, Peking, osvojena bronza... Ušao sam u svaku posle Pekinga kao favorit, možda i glavni da osvojim zlato. Nekako nije uspevalo. Nisam mogao tu prepreku polufinalnu da prebrodim. Kada sam pobedio ovde polufinale, pao sam na pod od sreće kao da sam osvojio turnir. Bilo je to ogromno rasterećenje. Osigurao sam barem srebro za Srbiju, ali naravno da sam želeo zlato. Znao sam da ću imati najteži mogući zadatak koji trenutno u tenisu može da se ima. Rekao sam i pre meča. Došao sam spreman, spremniji nego pred Vimbldon. Znao sam da se bolje krećem, bolje udaram, bolje se osećam... Da ako dođe šansa, moram je iskoristiti. To je to, možda zadnja šansa. Uzimajući u obzir sve što sam rekao, definitivno bih ovo stavio kao svoj najveći sportski uspeh. Srbijo, volim te. Ovo je za tebe."
Zlato je proslavio sa srpskim sportistima u olimpijskom selu.
"Idem u olimpijsko selo, da proslavim sa našim sportistima. Da onima koji se i dalje takmiče dam podstrek. Da dodirnu medalju, da uzmu pelcer i da donesu medalju. Zlatnu, srebrnu, bronzanu koju god. Ali, zlatnu ako mogu. Onda ću videti šta ću. Toliko stvari, toliko ljudi. Ne znam gde sam. Samo sam ovde u svom srcu. Bog je veliki, hvala ti što si mi dozvolio da budem ovde", zaključio je kroz suze Đoković.
Navršava se 12 godina od teške nesreće Mihaela Šumahera, koja se dogodila na skijanju u francuskom Meribelu i zauvek promenila život sedmostrukog šampiona Formule 1.
Brahim Dijas i Real Madrid su praktično sve dogovorili – preostalo je još samo zvanično potpisivanje novog ugovora koji će ga vezati za “kraljevski klub” do 2030. godine.
Svetska fudbalska federacija (FIFA) zabranila je brazilskom Botafogu transfere do januara 2027. godine zbog neisplaćenog obeštećenja američkoj Atlanti za transger Tijaga Almade.
Slabiji pol finansijski nastavlja da jača, to je bio trend i u 2025. sa tendencijom da u narednim godinama jaz naspram nedodirljivih kolega dostigne istorijski minimum.
Brahim Dijas i Real Madrid su praktično sve dogovorili – preostalo je još samo zvanično potpisivanje novog ugovora koji će ga vezati za “kraljevski klub” do 2030. godine.
Kakva su bila očekivanja i koliko je bilo skepticizma kada je Partizan letos formirao tim, teško da su i najveći optimisti verovali da će proći kao prvi kroz cilj na kraju 2025. godine.
Aktuelnu sezonu u Superligi Srbije, osim jesenje titule Partizana i posrnuća Crvene zvezde, bez svake sumnje je obeležio Železničar iz Pančeva, kojim kormilari poznato ime – Bojan Šaranov.
Srpski reprezentativni fudbal je u godini za nama napravio značaj, pa čak i tektonski zaokret. Ali, sa ozbiljnim kašnjenjem koje ćemo platiti gorčinom u grlu dok budemo gledali Mundijal bez "Orlova".
NBA liga pokušava da reši problem "tankovanja" sistema da ekipe namerno gube da bi imale što bolji pik na draftu, a čini se da predloženo rešenje stvara još veće probleme.
Komentari 2
Pogledaj komentare Pošalji komentar