Te 2009. je Novak izgubio od Filipa Kolšrajbera sa 6:4, 6:4, 6:4 i narednih 16 godina igrao barem četvrto kolo Rolan Garosa, sve do sada.
Godinu dana kasnije je izgubio dobijen meč proti Jirgena Melcera, koji ga je od 0-2 "okrenuo" u četvrtfinalu.
Četvrtfinale je igrao čak i onih godina kada se mučio sa laktom, išao u nezvaničnu penziju i slično... Ali ove godine ne.
Zato što je bio nedovoljno dobar? Ne.
Zato što je, prosto i jednostavno, protivnik bio bolji.
Detaljna analiza ovog meča će naravno pokazati da je Novak mogao bolje, ali daleko od toga da je odigrao loše. Štaviše, odigrao je dosta dobro – meč je završio sa +31 odnosnom vinera i neiznuđenih grešaka (70, 39), dok je Brazilac imao +21 (68, 47).
Ne samo to, već je Novak na kraju imao više osvojenih poena od protivnika – 167 naspram 164.
Ali nije statistika jedina koja slika priču o tome da je trostruki šampion u Bulonju odigrao dobro, to se jasno moglo videti na oko. Teško je to reći kada se izgubi neki meč, pogotovo od 2-0, ali je tako.
Bolji, međutim, nije bilo kada je to bilo najbitnije.
Fonseka servira na 5:3 u trećem i brejk lopta je? Servis viner drugim, pa dva asa. Đoković ima brejk loptu u poslednjem gemu zaredom? Tri asa zaredom. I tako dalje...
Jednostavno, Žoau kao da je danas bilo suđeno da ostvari najveću pobedu u karijeri.
Da se vratimo na početak teksta. Zašto se smejem? Dobro, ne smejem se, to nije baš moguće u ovom trenutku. Ali...
Upravo smo gledali Novaka Đokovića na Rolan Garosu, kako se sa skoro 20 godina mlađim rivalom "šamara" skoro pet sati. Ostaje dostojan u porazu, pruža ruku i odlazi kao i dalje trostruki šampion, najveći svih vremena.
Razočaranje? Da. Ali nije bilo kao u onim mečevima protiv Botika, Nardija, Popirina, Tabila, Prižmića...
Ovo je bio verovatno najbolji meč na Rolan Garosu koji ćemo gledati ove godine. I šta ja sad tu da kažem, sem hvala i na ovome, iako je kraj?
Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar