O 100 godina kluba – kao navijač i kao trener:
Bolje da govorim kao trener nego kao navijač. O tome bih mogao da pričam u nekim ličnijim intervjuima. Klub mi pruža sve što mi je potrebno – predsednici dovode dobre igrače, front office obezbeđuje najbolje uslove. Poslednjih godina smo tamo gde jesmo jer radimo na visokom nivou. Nekad je sreća presudan faktor – nadamo se da ćemo je ove godine imati više.
O debiju Sejbena Lija i njegovoj nervozi:
Ko god dođe u Olimpijakos, prolazi kroz "ispiranje mozga" da mora da dodaje loptu. Sejben Li će vremenom pronaći svoju agresivnost, ne očekujem previše od njega posle samo nekoliko treninga. Dobar je igrač, ali u Olimpijakosu uvek važi jedno pravilo – svi igraju zajedno, svi igraju jedan za drugog i cilj je samo pobeda.
O pritisku zbog 100 godina kluba:
Svi znamo koliki je pritisak u Olimpijakosu. Težina dresa, očekivanja navijača,"električna" klupa – sve je tu. Predsednici nas uvek podržavaju, na sve moguće načine. Olimpijakos je težak klub za rad, baš zbog te strasti i pritiska. Ali uvek dajemo sve od sebe.
O povredama Evansa i Rajta:
Osećam se kao lekar svaki put kada pričam o ovome. Svi znate kako napreduje Evans – trenira intenzivno, ove nedelje će uključiti i defanzivne zadatke. Vokap je mnogo bolje, leđa su mu opuštenija. Rajt takođe ide u dobrom pravcu, ali čekamo još neke krvne analize da vidimo može li još da pojača trening. Ne želim da zvučim neprecizno, znate da su ovo čisto medicinske stvari i zavise od organizma svakog igrača.
O specijalnim dresovima za godišnjicu kluba:
Jako mi se sviđaju. Košarkaški me podseća na meč baraža u Volosu. Najstariji sam ovde i dres mi se baš dopada – jednostavan je, baš onakav kakav treba da bude.
Komentari 196
Pogledaj komentare Pošalji komentar