"Italija nikada nije imala igrača kao što je on", glasi prva rečenica u priči o momku rođenom pre 19 godina u Tradeteu, kraj Varezea. Već sada se može reći da je italijanska košarka u njemu dobila unikatnog igrača za narednu deceniju, NBA možda novu evropsku zvezdu, a Mega potvrdu da je najbolje mesto u Evropi za razvoj ovakvih talenata.
Luiđi je sa 18 stigao u Megu, a već godinu dana kasnije prijavio se za NBA draft.
Sa 220 cm ima potencijal da dominira na svakom delu terena, u svakoj ulozi. Deo svog raskošnog talenta potvrđuje iz kola u kolo u ABA ligi, a široj košarkaškoj publici zapao je za oko u velikoj pobedi protiv Zvezde kada je za 19 minuta postigao 14 poena bez promašaja iz igre (6/6) i sakupio 9 skokova.
"Moj dribling, moj šut", nabraja svoje najslabije tačke u igri Suigo i dodaje:
"Ali posebno shvatam da moram da radim na brzini nogu, na visokim nivoima se suočavam sa bržim protivnicima. I definitivno moram da poboljšam svoju fizičku spremu, sposobnost da bolje podnosim kontakt".
Kako su godine prolazile Suigo je shvatao da će mu košarka biti život. U mlađim kategorijama je napravio pauzu, ali ga je posle smrti majke otac ponovo upisao na košarku kako bi mu skrenuo tužne misli.
Suigo je Italijanima pričao o svojim prvim idolima.
"Prvi, kao dete, bio je Džejms Harden: izluđivao me je svaki put kada bi postigao korak unazad. Na terenu sam pokušavao da ga imitiram i tako sam naučio da to radim. Čak i razmišljajući o igraču kakav želim da budem, sa 14 godina sam želeo da budem kao Janis, ali sa boljim šutem. Onda se pojavio Vembanjama! Uvek se ugledam na Jokića zbog njegovih poteza na niskom postu, a za ostalo, na Vembija i Porzingisa, igrača sa karakteristikama najbližim mojim".
Skoro da je krenuo Jokićevim koracima. Preko Mege će u NBA, a posle, kako bude. Megu je, kaže, izabrao baš zbog činjenice da je pista sa koje su lansirani brojni igrači, sada pod nebom najjače lige i velikih evropskih klubova..
"Zato je to bio i moj izbor. Ne samo zbog Jokića, više od desetak imena je iz Mege otišlo u NBA: Bitadze, Jović, Zubac... Druge opcije su bile u Seriji A ili inostranstvu, ali sam više voleo drugačiju vrstu iskustva: više prostora za igru i u kvalitetnoj ligi. I želeo sam da izađem iz svoje zone komfora: mislio sam da će mi odlazak u drugu zemlju čiji jezik ne govorim pomoći da sazrim kao osoba. I, sa malo vremena da pokažem što je više moguće, sa NBA draftom na vidiku u junu, bilo je važno da znam da sam imao početnu ulogu i više prostora za greške, što nisam imao nigde drugde".
Pre dolaska u Srbiju tri godine je radio u omladinskom timu Olimpije iz Milana, gde je eksplodirao pod vođstvom trenera Mikelea Katalanija, sve dok nije pozvan u prvi tim pod vođstvom Etorea Mesine.
Komentari 4
Pogledaj komentare Pošalji komentar