Povod njegovog obraćanja medijima je meč Serije A protiv "njegove" Atalante, a za Gasperinija klub iz Bergama je ništa drugo do čista emocija. Iskusni trener je, podsetimo, devet sezona sedeo na klupi Atalante i doneo klubu najveće uspehe u istoriji, na vrhuncu slave i titulu u Ligi Evrope kao i redovno igranje Lige šampiona.
Međutim, to je tek drugi razlog što se uznemirio. Zabolele su ga i neprijatno iznenadile reči legendarnog Klaudija Ranijerija, savetnika u Romi, u intervjuu koji je dao pre nekoliko dana. Ranijeri je govorio o dosadašnjoj saradnji sa Gasperinijem i odlukama koje su donosili u vezi sa transferima i otkrio da je bilo neslaganja. Aktuelni trener je u nekim prethodnim izjavama rekao da nije zadovoljan pojedinim igračima, posebno sa napadačima, te je to bila tačka nesuglasica do juče rivala, a danas saradnika.
"Imali smo spisak od pet ili šest trenera, trojica nisu došla i na kraju je klub doneo odluku - izabrali smo Gasperinija zbog onoga što je uradio u Atalanti sa svojim mladim igračima. On i ja smo birali igrače... Dali smo mu tim koji je prošle sezone završio na jedan bod od Lige šampiona sa mnogo mladih igrača za promociju", rekao je između ostalog u intervjuu Ranijeri.
Gasperinijev odgovor usledio je u petak pred meč sa Atalantom.
"Dakle, prošlog petka je bio ovaj intervju (sa Ranijerijem, prim. aut.) koji je stvorio celu ovu situaciju ove nedelje. Za mene je to bilo zaista neverovatno iznenađenje, jer nikada, ponavljam, nije bilo drugačijeg tona između Ranijerija i mene, bilo na konferencijama koje smo imali sa drugim ljudima, ili u odnosu između nas dvojice. Dakle, bilo je zaista neočekivano. I kažem da svih ovih meseci nikada nisam imao ovaj osećaj, ovaj ton od njega. Od tog trenutka, bio sam zabrinut samo, pre svega, da ne odgovorim, a drugo, da pokušam, čak i ako sam nehotice umešan, da ne stvorim nikakvu štetu, bilo kakvu poteškoću za tim, pre svega, a takođe i iz poštovanja prema navijačima. Bilo je 60.000 ljudi, biće ih možda 30.000, možda čak i više sutra, koji dolaze na stadion da gledaju utakmicu, važnu utakmicu na visokom nivou, gde još uvek imamo šansu da popravimo poziciju. I mislim da je to važno. I zato bih zaista želeo da razgovaramo o ovome, takođe i zato što sam...“ Nisam intervenisao tokom cele nedelje, želeo sam da pokušam da sprečim sve ovo, ali je to bilo nemoguće sa moje strane. Ali sada nema izgovora, tim mora da se fokusira na sutra".
Pitanja nisu bila potrebna. Gasperini je osetio potrebu da se odbrani od Ranijerijevih reči. Delikatan je trenutak u klubu, jer su Rimljani šesti, van mesta koje vodi u Ligu šampiona koje je klub zacrtao kao cilj pre početka sezone.
"Oduvek sam radio na poboljšanju svog tima, uvek sam gurao, uvek sam motivisao u pokušaju da poboljšam svoj tim u skladu sa svojim fudbalskim idealima. Pozvan sam ovde da razvijem tim u skladu sa onim što su jasno moji fudbalski ideali, tako da sam uvek gurao u određenom pravcu za određene tipove igrača, i to je uvek bila moja namera, bez ikakvih drugih ciljeva. Moja namera je uvek bila da pokušam da poboljšam tim kako bih to postigao odmah, ako je moguće, bez čekanja na bilo šta, ako je moguće odmah. Da nije bilo svih ovih povreda, sigurno bi bilo lakše, verovatno lakše, ali pokušaćemo u svakom slučaju. Za mene je to i dalje cilj".
Na red je došla i priča o Atalanti i odlasku sa mesta svog najvećeg uspeha. Podsećanje na to vreme i drage ljude, ali i na rastanak, nateralo mu je suze na oči.
"Došao sam u Rim jer sam video izvanrednu priliku za sebe, i ponavljam, zadovoljan sam izborom koji sam napravio. Definitivno je to (Atalanta, prim. aut) bila duga priča, devet godina. U proseku sam proveo osam godina u Đenovi i devet godina u Atalanti, što znači da možda i nisam tako loša osoba. Možda nije tako strašno raditi sa mnom toliko godina. Naravno, za devet godina se ponekad pojave različita gledišta, ali uvek u granicama. Verovatno se to dešava i između muža i žene. Kada ste zajedno toliko godina, možete izneti tri, četiri, pet incidenata, možda čak i sukoba. A koliko pozitivnih iznesemo? 50? 150? Mogli bismo izneti stotine. U Bergamu sam mogao dobro da se snađem jer je okruženje bilo kompaktno, rad kluba je bio izvanredan. Ostvarivanje profita svake godine je bilo izvanredno. Takmičili smo se ravnopravno sa velikim klubovima u Italiji i Evropi, a u međuvremenu, Atalanta je postala neverovatno bogata. Klub je radio u harmoniji sa trenerom. U jednom trenutku delom zato što se vlasništvo promenilo, delom zato što moj otac, sa kojim sam bio veoma blizak, više nije bio tu, otišao sam", aludirao je Gasperini na dugogodišnjeg prvog čoveka kluba Antonija Perkasija, koji je i dalje pri klubu iz Bergama, ali više nema onakvu ulogu kakvu je imao u vreme dok je Gasp radio.
I to je bio trneutak kada je trener Rome zastao i zaćutao, mokrih očiju, crven u licu. Podigao je ruku, ustao je i ubrzao korak ka vratima. Bila su zaključana pa ih je snažno gurnuo, čak i lomeći rezu. pišu italijanski mediji.
Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar