"Crveni đavoli" su ga zvali 2012. godine, kada je Levandovski briljirao u dresu Borusije Dortmund.
"Odlučio sam se za Mančester junajted i rekao im 'da'", otkrio je Levandovski za BBC, "Želeo sam da pređem u Junajted, da upoznam Aleksa Fergusona".
Mogućnost prelaska u redove "Crvenih đavola" pojavila se dve godine nakon što je erupcija vulkana na Islandu osujetila njegov transfer u Blekburn.
Međutim, nemački klub jednostavno nije želeo da pusti svog ključnog napadača.
"Nisu mogli da me prodaju", rekao je Levandovski, "Znali su da, ako ostanem, mogu da zarade više novca i da mogu da sačekam još godinu ili dve. Ali tačno je da sam rekao 'da' Mančester Junajtedu".
Levandovski je ostao još dve godine u Dortmundu, ali Borusiji se izjalovio plan o zaradi jer je on kao slobodan igrač prešao u Bajern Minhen.
Posle toga je prešao u Barselonu, za koju još uvek igra, pa je Poljak zadovoljan svojom karijerom.
Sa 37 godina nema nameru da se uskoro povuče, ali priznaje da je prilika da zaigra u Premijer ligi verovatno zauvek prošla.
"Možda može da se kaže da je to žal – što nisam igrao u Premijer ligi. Ali kada pogledam unazad, igrajući za Bajern Minhen, Dortmund i sada Barselonu, moram da kažem da sam veoma zadovoljan svojom karijerom. Nemam taj osećaj da mi nešto fali, jer svaku odluku donosio sam zato što sam to želeo", zaključio je Levandovski.
Sa Bavarcima je osvojio Ligu šampiona, a sa Kataloncima dve titule šampiona Španije.
Jamal nije bio rođen kad je Levandovski počeo karijeru
NurPhoto / Shutterstock Editorial / Profimedia
Izmakla mu "Zlatna lopta": "Najteže je što ne znam zašto"
Levandovskog ovo doba godine podsećanje je na to koliko je bio blizu da osvoji "Zlatnu loptu".
Bio je jedan od glavnih favorita za tu prestižnu nagradu 2020. godine, koje je otkazano zbog pandemije kovida-19.
Godinu dana kasnije završio je kao drugoplasirani, iza Lionela Mesija, i bio proglašen za najboljeg napadača godine, nakon rekordne sezone u kojoj je postigao 41 gol u ligi.
"Bio sam u najboljem trenutku svoje karijere, osvojio sam sve sa svojim klubom", rekao je Levandovski.
"Mislim da je najteža stvar u svemu tome to što ni do danas ne znam zašto".
Levandovski, koji je postigao više od 700 golova u karijeri za klubove i reprezentaciju, sprema se za svoju 22. profesionalnu sezonu.
Sada je on iskusni vođa u mladoj ekipi Barselone, koja uključuje izuzetne talente poput Lamina Jamala, ali poljski reprezentativac veruje da još uvek ima mnogo toga da ponudi.
"Kada vidim da još ne moram da hvatam korak sa mladima, već da oni i dalje moraju da stignu mene – to znači da i naredna sezona može da bude veoma dobra", rekao je Levandovski.
"Još uvek sam tu da pokažem svoje najbolje izdanje".
Jamal nije bio ni rođen kada je Levandovski započeo svoju karijeru, ali uprkos tome što je 19 godina stariji, napadač veruje da i dalje uči od mlađih igrača.
"Shvatio sam da ne mogu da se takmičim s njima, ali mogu da im pomognem – i oni mogu da pomognu meni", rekao je Poljak.
"Mnogo učim od njih. Nisam verovao da će to tako izgledati".
Jamal se smatra budućom superzvezdom, a Levandovski kaže da je odmah primetio njegovu posebnost kada je sa svega 15 godina počeo da trenira sa prvim timom.
"Prvi put u životu sam video da neko ima nešto posebno već nakon 50 minuta", rekao je napadač.
"Nisam mogao da verujem, jer nikada nisam video takvog igrača u tim godinama – pomislio sam da je nemoguće da neko sa 15 godina bude na tom nivou".
Razgovor koji mu je promenio karijeru
John MACDOUGALL / AFP / Profimedia
Levandovski je tokom svoje karijere radio sa nekim od najistaknutijih trenera, a trenutno sarađuje sa Hansijem Flikom, koji ga je trenirao i tokom trofejnog perioda u Bajernu.
Međutim, najveći uticaj na njega imao je bivši trener Liverpula Jirgen Klop, pod čijim je vođstvom igrao u Borusiji Dortmund.
"Kada sam prešao u Dortmund, bio sam veoma mlad momak, izgubio sam oca kada sam imao 16 godina. Sigurno sam bio zatvoren dečko, nisam želeo da govorim o svojim emocijama", rekao je Levandovski.
"Ipak, posle nekoliko godina upoznao sam nekoga za koga ne mogu da kažem da mi je bio kao otac – ali je bio sličan. Možda sam posle toliko godina upravo te razgovore koje sam propustio sa ocem – imao sa Jirgenom".
"Sećam se tog razgovora i dan-danas jer mi je promenio život, promenio mi je fudbalski život. Izneo sam emocije, izgovorio reči koje sam godinama držao u sebi – i posle toga sam osetio slobodu".
"Možda sam baš zbog toga počeo da igram sve bolje i bolje".
Mirko Ocokoljić, glavni trener Partizana na utakmici protiv Bajerna iz Minhena je sumirao utiske nakon pobede u Beogradskoj areni u 14. kolu Evrolige – 92:85.
Košarkaška reprezentacija Srbije savladala je Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu rezultatom 74:72 u utakmici drugog kola grupe C kvalifikacija za plasman na Svetsko prvenstvo 2027. godine.
Sutrašnja sednica Upravnog odbora KK Partizan zakazana za 11 časova biće ključni trenutak za budućnost kluba – ali i za konačnu odluku Željka Obradovića, čiji ostanak ili odlazak drže crno-bele u stanju potpune neizvesnosti.
I u osmini finala Kupa Srbije nije bio kraj iznenađenjima. Motivisano su delovali klubovi iz Prve lige Srbije, te su pred njima na kolena padali superligaši.
Jedna od najboljih košarkašica Evrope svih vremana i reprezentativka Jugoslavije Razija Mujanović najavila je meč BiH i Srbije u kvalifikacijama za SP 2027.
Postoje trenuci kada sport prestane da bude igra, kada rezultati izblede pred jednom mnogo snažnijom stvari: pred ljudima. I ne, to ne znači da su oni iznad bilo čega. Ko to želi da razume – razumeće.
Komentari 4
Pogledaj komentare Pošalji komentar