Međutim, tim fizičara tvrdi da Veliki prasak treba posmatrati kao promenu faze, momenata kada je amorfan i bez forme univerzum, sličan procesu hlađenja tečnosti i njenog pretvaranja u kristale, formirao četvorodimenzionalan svet.
U radu objavljenom ovog meseca, Džejms Kuak i njegove kolege sa Univerziteta u melburnu, tvrde da ova hipoteza može biti proverena traženjem defekata koji bi bili formirani tokom ovog procesa kristalizacije univerzuma.
„Zamislite univerzum koji je tečan. Onda, kako se hladio on se kristalizovao u tri prostorne dimenzije i jednu vremensku. U teoriji, možemo da očekujemo da su se tokom tog procesa stvorile pukotine na sličan način na koji one nastaju kada se voda smrzne“, stoji u njihovoj izjavi.
Ukoliko one postoje, pukotine bi bile uočljive, kažu istraživači, pošto bi se svetlost i druge čestice reflektovale od njih tokom njivhovog putovanja kroz kosmos.
Foto:
FreeDigitalPhotos.net
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 17
Pogledaj komentare