Grad je, naime, premrežen policijskim blokadama, parking u centru ograničen, a javni prijevoz neprepoznatljivo preusmjeren. Kad se na kraju – po svemu sudeći pješice – probijete kroz sve te sigurnosne prstene, čilanje na terasi nekog kafića ili restorana ugrozit će vam konstantna buka MIG-ova koji nadlijeću grad. Oni vježbaju za vojnu paradu duž čije su trase (koja otprilike pokriva pola grada) postavljene montažne tribine, valjda izvučene iz naftalina posljednje parade 1995.
Sjećamo se: bio je to šou na zagrebačkom jezeru Jarun, na čijim tribinama se u admiralskoj uniformi nalik Titovoj šepurio pokojni Franjo Tuđman, ponosan jer je Hrvatska vojska u operaciji Oluja objedinila međunarodno priznati teritorij Hrvatske. Sudeći po dnevnim i noćnim drilovima oružanih snaga, ali i nuspojavama poput tužbalica stanovnika kvarta Martinovka, omeđenog rutom parade, koji tvrde da do njih narednih dana neće moći doći ni vozila Hitne pomoći, Hrvatska se 2015. vratila u slavljeničko-militaristički
modus operandi. No, za razliku od 1995. kad je većina puka bespogovorno draškala Franjinu čvrstu ruku u ekstazi zbog okončanja rata, danas se motivi vlasti da upriliče paradu (baš kao i u slučaju podgrijanog natezanja oko arbitraže sa Slovenijom) svode na loše odglumljeno predizborno domoljubno cirkusiranje.
Nastavak teksta pročitajte na
vice.com/rs.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare