Ne od umora, jer može donde da se odveze autobusom ili taksijem, nego od pogleda na prostran, fantastično uređen istoimeni hram. Ili tačnije, na blizu desetak pojedinačnih hramova na stubovima i ravnih ili blago zaobljenih krovova, za nas istorijsko-arhitektonski nedovoljno upućene nalik je na neku prostranu grčku svetinju.
Balbek - šta je to zapravo: gradić ili svetilište? Da li tu žive prosečni mali ljudi, ili samo bogomoljci, to jest, „balomoljci“ čiji je smisao života u obožavanju svog božanstva Bala i služenju njemu.
- Nema direktnog odgovora na ovo pitanje - kaže naš domaćin Rabah. - Ovde žive mali trgovci, zanatlije i sitni zemljoposednici, što će reći sasvim obični ljudi kao svi drugi Libanci. A hram Balbek je, doduše, i danas svetilište za pobožne, no mnogo više turistička atrakcija. Ako hoćete, dovešću vam arhitektu zaduženog za stručno objašnjenje strancima i sve ćete potanko saznati.
Hvala, kažemo, dovoljan nam je ovaj nezaboravan pogled na hram Balbek i šetnja između njegovih svetih zgrada, kao i saznanje koje ste nam pri prvom susretu preneli: da je počeo da se gradi u I veku naše ere, bar što se centralne svetinje tiče, za vreme cara Nerona. A povod za ovaj poduhvat bila su čuda pripisivana bogu Balu, izjednačavanom sa Jupiterom, kao i njegovoj lepoj pratilji Atargatis stavljanom na istu ravan sa božanstvenom Venerom.
Koliko su ta „čuda“, ta proročanstva i ti blagoslovi koje je trebalo izmoliti bili privlačni ne samo za obične ljude nego i za vladare, govori podatak (ili legenda, svejedno) da je 47. godine naše ere Julije Cezar, privučen, doduše, strateškim položajem gradića Balbeka (na visini od 1.150 nadmorskih metara, cele godine prijatna suva klima i najčešće skoro prozirno plavo nebo), upravo tu osnovao rimsku koloniju i nazvao je po svojoj kćerci Juliji.
A posle njega, posle vladavine Rimljana - kako je Balbek postao i do danas ostao poznat kao libansko svetilište? Govoreći o istorijskim počecima Balbeka daleko smo od naše domovine - upućuje nas Rabah u viševekovnu smenu ovdašnjih ratova i zavojevača koje je teško i nabrojati. - Ali ipak su Rimljani bili najvažniji: da bi produbili religioznost Azijaca, oni su neumorno zidali hramove. A najvažnijem, današnjem Balbeku, dali ime Heliopolis, što bi odgovaralo bogu Sunca i svetlosti. Kasnije se tu umešalo i hrišćanstvo: Teodosije Veliki je ukinuo vladavinu boga Bala i naredio da se ovde, uz nemala rušenja, sagradi bazilika.
Od tog vremena ovde je preovladavao strateški politički karakter, a hram je postao predmet pljačke sa svih strana. Kada su Arapi zauzeli Balbek, pretvorili su njegove akropolje u jednu tvrđavu i vratili joj staro ime Balbek. Ali svi gospodari, uglavnom naslednici i potomci ranijih osvajača, i dalje su se gložili oko „hrama čuda“, verujući da će im on doneti sreću i uspeh. To se nikome nije u željenom smislu dogodilo, a za vreme francuskog mandata Balbek je prisajedinjen Libanu i ostao, u jednom gradskom rejonu, deo ove države.
Danas se oko hrama i okolnog grada jagme samo strani turisti, možda i oni, bar delićem srca i duše, očekujući blagoslov a s njim i trajnu sreću, i ličnu i svoje zemlje.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare