Karlovačka mitropolija obuhvatala je eparhije od Temišvara i banatskih manastira na istoku do Gornjeg Karlovca i manastira Lepavine na krajnjem zapadu i od Sremskih Karlovaca i fruškogorskih manastira na jugu do Budima, Sentandreje i Komorana na krajnjem severu davnih srpskih seoba.
Akademik Dinko Davidov u pratećem katalogu o ovoj izložbi kaže: “To su bile oblasti srednjovekovne Ugarske čiji su vladari dobro primali srpske despote i vlastelu, a već sredinom XV veka „bili su Srbi stanovnici većeg dela Srema“, ali i ostalih oblasti Podunavlja.“
„Pored vojnih, zapravo ratničkih obaveza, Srbi su počeli da grade i svoja duhovna utvrđenja, a na temeljima svetosavskog pravoslavlja. Tako su nastali srpski manastiri u kraljevstvu Ugarskom. Despoti Brankovići, u potesu Krušev Do, sagradiše i ukrasiše manastir sa crkvom „Blagoveštenije presvetija Bogorodici“. Bio je to ktitorski poziv i putokaz onima koji ih slediše. I tako, jedan za drugim, nastali su fruškogorski manastiri, i oni u Banatu, i oni u Slavoniji. Narodno predanje pojedinim pridaje još dalju prošlost".
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare