Kultura

Utorak, 15.04.2008.

18:58

The Gutter Twins – Saturnalia

(Sub Pop)

Autor: Piše: Ksenija Mladenović

Default images

Iza imena "The Gutter Twins" koje neviđeno podseća na pseudonim Džegera (Mick Jagger) i Ričardsa (Keith Richards), stoje dva prominentna lika američkog nezavisnog roka – Greg Duli (Greg Dulli) i Mark Lanegan. Bivši frontmeni dva apartna benda nekad uskiptale grandž scene koje je preterana slava zaobišla - Greg je predvodio "The Afghan Whigs", a Mark "The Screaming Trees", još tada su prepoznati kao prikriveni kraljevi andergraund scene, miljenici onih željnih neizveštačenog, fabrikovanog rok zvuka. Pošto su krajem devedesetih godina XX veka raspustili svoje matične grupe, trampili su Sijetl za LA, Mark se posvetio već započetoj solo karijeri, usput praveći brojne, zapažene saradnje (Queens of the Stone Age, Izobel Kembel, Soulsavers...), a Greg je uplovio u novu avanturu - "The Twilight Singers".

Konačno, pet godina pošto je Mark nekom novinaru u polu zajebanciji rekao da sa Gregom osniva bend, prljava braća uspela su da zapečate saradnju dugosvirajućim izdanjem kome možete jedino da skinete kapu. Ukoliko pažljivo pratite njihov rad onda znate da su već uhodan dvojac, pošto skoro redovno gostuju jedan drugom na pločama i turnejama, a njihov fluid savršeno uhvaćen u pesmama Number Nine i obradi Live with me iz repertoara "Twilight Singersa" sada sija punim sjajem. Predugo očekivani debi album zlokoban je i sumoran, bluzirani rok, izražene spiritualnosti, sa diskretnim dodirom elektronike.

“Morali smo da se nazovemo 'The Gutter Twins', jer nas ljudi tako doživljavaju - kaže Duli - mada nas ja vidim kao 'Satanic Everly Brothers'". Nije ovo samo poza, barem ako uzmemo u obzir njihovu turbulentnu prošlost. Veterani izmenjenih stanja svesti godinama su svojim pesmama pružali superiorno iskusan pogled na dekadenciju. “If you could hear me, love/I’d tell you my story/To you and only you/So love that you might save me” – peva Mark u ritmu posmrtnog marša u pesmi All Misery, dajući laserski precizan siže čitave ploče.

Ubedljivo i dosledno ujednačene atmosfere mnogo bi lakše bilo zamisliti da je album nastao u pustim šumama Nove Engleske pod žutom mesečinom, nego makar i delimično u suncem okupanoj Kaliforniji. Marcus i Gregorius (Mark i Greg) slave Saturnove svečanosti koje u njihovoj verziji nemaju veze sa najveselijim antičkim rimskim praznikom; to je pre danse macabre kroz ulice avetinjskog Nju Orleansa (radi kompletnijeg utiska pogledajte spot za pesmu All Misery/Flowers), grčeviti uspon na "Heaven Hill".

Nafililovana gudačima, orguljama, vešto uklopljenih glasova i interpretacija (Dulijev sladunjavo žalostiv vokal daje preko potrebnu raznolikost i rasterećenost od Markovog zagrobno-morbidnog vokala), Saturnalia je melanholična procesija kroz muziku Novog sveta. Vestern, bluz, folk i klasičan rok izraz obogaćen religiozno-misterioznim sadržajem (kao izraz ličnog preispitivanja, a ne verskog fanatizma) zvučne su kulise na kojima se reflektuju Laneganova i Dulijeva psiha, prepune tamnih i neistraženih mesta kroz kovitlac mračnih emocija i strasti.

Dovoljno je oslušnuti apokaliptično bluzerske komade The Station, Seven Stories Underground, Who Will Lead Us ili Bete Noir, pa da se zateknete uvučeni u vrtlog jednoličnog bubnjanja, gitarskog brujanja, gudačkog cviljenja, dok se iz pozadine razležu glasovi koji kao da dolaze iz grla Romerovih “živih mrtvaca”. Raspojasano-pržacka Idle Hands sa istočnjačkim prizvukom nešto je što bi "The Screaming Trees" glatko potpisali, a Each to Each kao da je skinuta sa odličnog EP-ja Stitch in Time "Twilight Singersa" – jednostavni bit i razvučeno pevanje na koje na neki uvrnuti način možete da igrate. (Za)ključna numera Front Street potvrđuje Dulija još jednom kao lisca koji ostavlja najimpresivnije pesme za kraj, koje neminovno nastavljaju da vam odjekuju u ušima. Dovoljno proživljeno da uzdrma, dovoljno bolno da se oseti, dovoljno da postane malo remek delo. Baladerska ekspertiza samouništenja.

I za kraj, svesna da zapadam u kliše, ipak ne mogu da se uzdržim, a da Saturnaliji ne prikačim “laskavu” titulu jedne od top 10 ploča godine. Lični favorit.

Ukoliko vam se album nije dopao nema smisla da trošite pare ili vreme za daunload na:

Izvođač: The Twilight Singers
Naziv izdanja: Blackberry Belle
Izdavačka kuća: One Little Indian
Godina objavljivanja: 2003
Izvođač: Mark Lanegan
Naziv izdanja: Field Songs
Izdavačka kuća: Sub Pop
Godina objavljivanja: 2001
Izvođač: Soulsavers
Naziv izdanja: It's Not How Far You Fall, It's the Way You Land
Izdavačka kuća: V2
Godina objavljivanja: 2007
Izvođač: Nick Cave & The Bad Seeds
Naziv izdanja: Your Funeral My Trial
Izdavačka kuća: Mute
Godina objavljivanja: 1986

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: