Četvrtak, 23.10.2008.

00:57

PREMIJERE: Zečica na koledžu

„Zečica“ je i plavlja i zabavnija od „Pravne plavuše“, čijim „idejama“ toliko duguje

Autor: IN DA MUVIZ: House Bunny/ Zečica na koledžu (Tuck)

Default images

Tri stvari su bitne u vezi sa ovom komedijom. Četiri, zapravo. I prvo ću da vam otkrijem tu četvrtu, i najbitniju. House Bunny je super-film! House Bunny je, možda, i najbolja komedija ove godine*!

Preostale tri stvari su: Hugh Hefner odn. Playboy, glavna glumica Anna Faris i scenaristički duo Karen McCullah Lutz i Kirsten Smith, koji stoji iza ovog filma.

Da biste mogli da pratite dalje izlaganje moraću da vam otkrijem zaplet ovog filma- zato čitajte polu-žmureći i osećajte se upozorenim!

Shelley (A.F.) je Plejbojeva zečica koja živi u toplom domu Hefnerovih nadajući se da će za 27. rođendan od Hugha na poklon dobiti priliku da završi na duplerici kao „Miss November“. Spletom okolnosti to se ne dešava i Shelley završava u kampusu obližnjeg univerziteta na kome, opet spletom okolnosti, postaje upravnica/animir-dama „Zeta“ sestrinstva, čiji imidž tek malo lošije stoji od kuće u kojoj obitava osam članica. Ispravno pretpostavljate da su one luzerke, kao i da će Shelley dati sve od sebe da ih učini najpopularnijim curama kampusa. U ostalom, ovaj okoštali dramaturški model („luzeri postaju popularni“) odavno je prerastao u specifičan podžanr komedije, tako da nije uputno žaliti se na predvidljiv ishod.

Jedina razlika je što su do sada, uglavnom, akteri ovakvih dešavanja bili momci. I ta razlika je veoma bitna. A postaje još zabavnija, ako vam napamet padne (meni jeste), da je celu stvar instruirao Hef u želji da svoj, sve više antikvitetski legat- Playboy približi mlađim generacijama, na kojima prodaja ostaje**. Osećajući da muškarci ne mogu biti ti koji će vratiti šarm i privlačnost kuratom zeki, Hef je u prvi plan stavio ono što je, ionako, bilo u centru (da ne kažem, sredini) zbivanja- Plejbojevu zečicu. I to baš onakvu kakvom je establišment svojim predrasudama isklesao- Shelley je površna, neobrazovana, dobrodušna i vrlo seksi.
Anna Faris je u većini svojih filmova*** jedan od razloga zbog koga gledate iste ili opravdan razlog zašto ih besno preskačate. Jednostavno, pametnom čoveku nije jasno da li je ona stvarno idot ili je toliko genijalna da mi nikada nećemo shvatiti zašto samo takve uloge prihvata. Kao Shelley, ona je nedoljiva. Izgleda sjajno (i dalje sumnjam da je imala dublera za noge), njena iskrenost razoružava (baš kao i njeno obrazovanje kojiim parira svim missicama sveta), ali Shelley pre svega šarmira svojim velikim srcem, za koje, samouvereno tvrdi da se nalazi u glavi. Jer samo ako se srce i mozak udruže možemo shvatiti svet oko sebe.

I, konačno, duo McCullah Litz-Smith, koji nam je isporučio remek-delo tinejdžerske komedije- 10 Things I Hate About You i podjednako zabavne Legally Blonde i She’s The One (u kojima se ozbiljno-neozbiljno pretresaju klišei o ženama), napravio je odličnu zabavu dosledno prateći žensku stranu priče o jednoj Playboyjevoj zečici i njenim „sestrama“. Muškarci su epizodisti, ubačeni da omoguće konzervativne romanse u filmu koji duhovito provocira, pre svega, progresivne, feminističke ideje.

Da li je Playboyjeva zečica altka u muškim rukama ili jedna od ultimativnih ikona ženskih sloboda? Da li je pamet ili lepota bitnija u životu žene odn. u osvajanju muškarca? Shelleyine drugarice, kada ih upoznajemo, jesu parodične ilustracije nekih feminističkih tendencija (od one da žena treba da zanemari spoljašnju lepotu na račun unutrašnje do toga da je njihova „ne-ženstvenost“ demonstrirana sugestijama da je dezodorans, ipak, zgodno nekada koristiti). Shelley im tumba živote time što njihove ličnosti svodi samo na „ono što se vidi“, usput i sama shvatajući da to možda nije najbolji, a svakako ni jedini, put da žena u životu, ili ljubavi, uspe.

Naravno, sve ove prilike za (kvazi-)teoretisanja zamaskirane su obiljem duhovitih skečeva (način na koji Shelley pamti imena bukvalno će vam razvaliti vilice od smeha) unutar veoma pitke i zabavne radnje. Ali, prepričavati te stvari bila bi nepravda prema vrlinama ovog filma.

*Još uvek nisam odgledao Pineapple Express.

** Da, znam(o) da Hef odavno ne živi od prodaje Playboya, već od raznoraznih nus-produkata i projekata istog.

*** Bio sam spreman da otmem avion i zakucam se u njenu kuću nakon gledanja Arakijevog Smiley Face u kome... bolje da ne znate.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: