Tuđman je vidio snimke pokolja

Kazetu sa snimcima masakra na Ovčari, koju su hrvatski operativci za dva milijuna maraka preuzeli u restoranu Witch Inn u Bruxellesu, Frano Tuđman vidio je početkom veljače 1992. Projekciji su prisustvovali Gojko Šušak i Franjo Gregurić, koji je, zgrožen onim što je vidio, stalno napuštao prostoriju. Vidjevši kazetu, Tuđman je rekao kako će se s Manolićem i Perkovićem konzultirati što da s njom uradi.

Prva informacija o postojanju kazete sa snimkama pokolja na Ovčari došle su od Željka Ražnatovića Arkana. Novac za otkup kazete osigurao je bivši ministar financija Jozo Martinić, a hrvatski obavještajac koji je video-kazetu preuzeo u Bruxellesu, u Belgiju je, s dva milijuna DEM otputovao s krivotvorenom meksičkom putovnicom na ime Loyola Abogado

Video kazeta sa snimcima masakra na Ovčari, o čijem se postojanju ovih dana govori na sve strane, u Hrvatskoj se nalazi već punih 13 godina! Ona je hrvatskoj strani, za iznos od dva milijuna njemačkih maraka, predana u Beuxellesu 1. veljače 1992. godine, dakle manje od dva i pol mjeseca otkako je masakr na Ovčari počinjen. Tu činjenicu, u ponedjeljak 21. veljače, Feralovom je novinaru - iznijevši niz detalja kako je do preuzimanja video-snimke došlo – potvrdio nekadašnji djelatnik SZUP-a. Svoju priču Feralov je sugovornik potkrijepio i s nekoliko dokumenata, od kojih je dio i ustupio.

Postojanje kazete sa snimkama najvećeg ratnog zločina počinjenog u ratu protiv Hrvatske, isti je izvor Feralovom novinaru natuknuo prije više od godinu i pol dana. No, tada nije bio spreman govoriti o detaljima. Informacija je bila suviše osjetljiva i za rodbinu žrtava ubijenih na Ovčari uznemirujuća da bi se, tada, s njom tek tako izašlo u javnost. No, i suviše intrigantna da bi je se prepustilo zaboravu.

SOBA 509

Unatoč višekratnim nastojanjima da saznamo potankosti o navodnom postojanju video-snimaka zločina na Ovčari u studenome 1991., Feralov izvor nije bi voljan o tome pričati. Odlučio je progovoriti tek sada, kada se u javnosti, iz jednog drugog izvora, pojavila informacija o njenom postojanju, ali uz uvjet da ne bude spomenut njegov identitet,. Naime, vukovarski branitelj Petar Janjić prošlih je dana izjavljivao medijima kako mu je, sa srpske strane, javljeno o postojanju snimaka masakra, te da bi se oni mogli dobiti za dva milijuna kuna. Janjić je o tome obavijestio Danijela Rehaka, šefa vukovarskog Centra za istraživanje ratnih zločina, ali je svoja saznanja prijavio i policiji. Sad kad je informacija o postojanju kazete dospjela u javnost, Feralov izvor odlučio je reći što o svemu zna.

Za postojanje video kazete sa snimcima zločina na Ovčari Franjo Tuđman znao je već u siječnju 1991. Tu informaciju dobio je od djelatnika SZUP-a, osobe koja je u to vrijeme uživala njegovo veliko povjerenje i koja je, zahvaljujući svojim dobrim međunarodnim vezama, za potrebu Hrvatske vojske, na crnom tržištu – jer ga se legalno nije moglo nabaviti – kupovala velike količine oružja.

“Rekao sam Tuđmanu za postojanje te kazete i on je bio zainteresiran da dođemo u njen posjed”, priča Feralov sugovornik, tadašnji operativac SZUP-a do kojega je spomenuta informacija došla iz krugova oko Željka Ražnatovića Arkana. “Kad sam mu rekao kolika je cijena, uputio me da se obratim Jozi Martinoviću, tadašnjem ministru financija i ubrzo sam tih dva milijuna maraka preuzeo u Palmotićevoj 24, u zgradi u kojoj su stanovali važniji pripadnici SZUP-a i osobe iz Tuđmanovog osiguranja.

Primopredaja kazeta ugovorena je za 1. veljače 1991. u Bruxelleseu. Dva dana ranije, 30. siječnja 1991. onamo je, uz današnjeg Feralovog sugovornika otputovao još jedan operativac SZUP-a, no on više nije među živima. Feralov izvor u Bruxellese je doputovao s lažnom meksičkom putovnicom, na ime Loyola Abogado, koju su mu izradili u Hrvatskoj. Obojica operativaca odsjela su u hotelu Copthorne Stephanie, u ulici Avenue Louise 91-93, u sobi broj 509.

TORBA U JAGUARU

Primopredaja kazeta utanačane je u restoranu Witch Inn, čiji je vlasnik vukovarski Srbin, stanoviti Končić. Dvojica operativaca SZUP-a došla su onamo u dogovoreno vrijeme. U Which Innu već su ih čekala dvojica s kazetom.

“Izgledali su vrlo nezgodno”, kaže Feralov sugovornik. “Pitali su nas imamo li novac. Odgovorili smo potvrdno, ali, rekli smo da prvo hoćemo vidjeti kazetu. Oni su tada pozvali neku mlađu ženu, Srpkinju, koja se predstavila kao suradnica agencije AP. Došla je ubrzo s kamerom, a ona dvojica tipova s kazetom rekli su kako nemaju mnogo vremena, te da pogledamo prvih i zadnjih pet minuta i isto toliko u sredini. Tako smo i učinili. Na viziru kamere vidjeli smo da je doista riječ o snimcima s Ovčare. Oni su tada pažljivo spakirali kazetu, umotali je u foliju i zalijepili te nam rekli da je više ne odmotavamo, jer onaj kome ćemo je predati zna kako će biti umotana. Tada su nas pitali gdje je novac”.

“Dva milijuna njemačkih maraka bilo je ostavljeno u hotelu Copthorne Stephanie, u prtljažniku novog modela jaguara, koji se nalazio izložen u foajeu. Osobi koja je imala ključ jaguara dao sam vrlo pristojnu napojnicu i zamolio je da ostavim torbu u prtljažniku, rekavši kako ću mu ubrzo javiti kada će i tko doći po nju. Nakon što sam se uvjerio da su na kazeti doista snimke s Ovčare, telefonirao sam u hotel da će ona dvojica doći po torbu. Kako sam hotelski račun u Copthorne Stephanie podmirio, uzeo sam kazetu i brzo otišao u jedan manji hotel i ondje pokazao krivotvorenu jugoslavensku putovnicu na ime Ferdo Hochbaum, koju su mi izradili u MUP-u u Zagrebu”, kaže Feralov sugovornik.

Dvojica hrvatskih obavještajaca koja su se u Bruxellese uputila da bi preuzela kazetu sa snimcima Ovčare, ondje su se, međutim, upetljala i u ozbiljan incident s Markom Gouldingom, tadašnjim podtajnikom UN-a i mirovnim posrednikom za područje bivše Jugoslavije, za koga su hrvatske tajne službe imale saznanja da prima značajne financijske doznake iz jedne ciparske banke, povezane s bankama u Srbiji, kao nagradu za favoriziranje srpske strane u mirovnim pregovorima koji su se tada vodili. Incident je bio vrlo ozbiljan, kaže Feralov sugovornik, pa je hitno trebalo napustiti Bruxelles. No, on se nekoliko dana, dok se stvari nisu stišale, skrivao u malom hotelu u Bruxellesu, a zatim s lažnom njemačkom putovnicom napustio Belgiju.

NOĆNA PROJEKCIJA

“Iste večeri kad sam se vratio u Zagreb uputio sam se s kazetom u Tuđmanov ured”, kaže Feralov sugovornik. Sjećam se, bilo je točno 21.20 kad me je primio. Pozvao je tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška i predsjednika Vlade Franju Gregurića i zajedno smo pogledali kazetu. Gledali smo je dva puta te večeri. Trajala je, čini mi se, oko 70 minuta i bilo je dobrano iza ponoći kad smo se razišli”.

Snimci su bili jezivi, priča Feralov sugovornik. Snimljeni su na poljoprivrednom dobru na Ovčari i jasno se vide ne samo žrtve već i egzekutori. Vidi se kako nakon egzekucije žrtve leže svugdje uokolo. Snimci su stravični i užasno ih je gledati. Tokom projekcije Tuđman je šutio, Gregurić je svako malo izlazio, a Gojko Šušak palio je jednu cigaretu za drugom.

“Bila je vrlo mučna atmosfera nakon gledanje te kazete”, kaže Feralov sugovornik. “Tuđman je samo rekao kako će se konzultirati s Jožom Manolićem i Josipom Perkovićem što da uradi s tom kazetom, no što je stvarno učinio, je li se s njima konzultirao, ja ne znam”, kaže Feralov izvor. Kasnije, Miroslav Tuđman jednom mi je prigodom rekao da je kazeta završila u bunkeru Hrvatskog državnog arhiva”, zaključuje Feralov sugovornik.

Priča o postojanju snimaka masakra na Ovčari ispričana je vrlo uvjerljivo i potkrijepljena s nekoliko dokumenta, doimlje se prilično vjerodostojno. Feralov je novinar imao prilike vidjeti lažnu meksičku putovnicu, kao i falsificirani jugoslavenski pasoš kakvim su se u to vrijeme služili hrvatski građani, budući da putovnice RH još nisu bile tiskane. Sugovornik je predočio i hotelski račun te slip American Expressa kojim je plaćen, nekoliko fotografija restorana u kojem je obavljena primopredaja kazete, te fotografije vezane uz incident s Markom Gouldingom, zbog čega se nekoliko dana morao skrivati u Bruxellesu.

ZAMETNUTI TRAG

Dakako, krunski dokaz – samu kazetu – Feralov sugovornik nije imao prilike vidjeti, jer nju ne posjeduje ni bivši operativac SZUP-a. Jedini živi svjedok navodne projekcije te video-snimke, uz nekadašnjeg operativca SZUP-a, bivši premijer Franjo Gregurić, uza sve Feralove napore da se o tome očituje, ostao je nedostupan. Također, nepoznato je, jesu li tragovi kazete zametnuti ili se ona doista nalazi u Hrvatskom državnom arhivu. Voditeljica Informacijsko-dokumentacijskog centra Mirjana Hurem, u izjavi za Feral kaže da, prema njenim saznanjima, takve kazete u Hrvatskom državnom arhivu nema. Novija građa još nije posve sređena, no prema popisu ulaza onoga što je u Arhiv predano, vjeruje da se kazeta ondje ne nalazi. Moguće je da se kazeta nalazi i u arhivi Ureda predsjednika RH. Naime, dokumenti koji se ondje čuvaju, kaže Mirjana Hurem, po zakonu prelaze u Hrvatski državi arhiv tek nakon 30 godina.

Osim ako nije riječ o nekim iznimkama, što je navodna kazeta, zacijelo mogla biti.

FRANJIO GREGURIĆ, BIVŠI PREDSJDENDIK VLADE RH

NE SJEĆAM SE KAZETE 

Neposredno pred zaključenje broja čuli smo se s Franjom Gregurićem, predsjednikom Vlade u vrijeme spornog događaja. Na Feralov upit je li bio prisutan projekciji kazete sa snimkama masakra na Ovčari, kako to navodi Feralov izvor, odgovorio je da se takvog događaja ne sjeća.- Da sam to vidio sigurno bih se toga sjećao. Predsjednik Tuđman mi o tome nikada nije govorio, niti sam od bilo koga čuo za postojanje takve kazete, sve do neki dan, dok se o tome nije počelo govoriti. No, ako takva kazeta postoji, ne bi trebalo štedjeti novac već je otkupiti kako bi se hravstki narod mogao upoznati sa zločinima koji su u ratu protiv Hrvatske počinjeni – rekao je Gregurić.