Zoran Mamula bio je nezavisni novinar u vreme kada je to
zvucalo kao prokletstvo, glasi jedna od poruka iz poslednjeg pozdrava
kojim su se u petak novinari Beograda oprostili od prerano preminulog
urednika RTV B92, jednog od najtalentovanijih jugoslovenskih poslenika
javne reci srednje generacije. O Mamuli, kao jednom od osnivaca Radija
B92, Nezavisnog udruzenja novinara Srbije i magazina "Evropljanin",
vrhunskom profesionalcu i casnom coveku, biranim recima, potresno i
dirljivo, na komemoraciji u Domu omladine govorili su Veran Matic,
Nebojsa Bugarinovic i Ivan Radovanovic. U prisustvu clanova porodice,
velikog broja kolega, prijatelja, postovalaca i licnosti iz politickog
zivota, oni su podsetili na protekla teska vremena za nezavisno
novinarstvo u Srbiji, u kojima je Mamula svojim talentom, hrabroscu i
pristojnoscu odoleo svim iskusenjima u borbi za istinu i slobodu. Zoran
Mamula, koji je u utorak, 25. decembra, preminuo posle krace i teske
bolesti, predstavljao je novinarsku profesiju u najboljem svetlu. O tome
svedoce i gledaoci, slusaoci i citaoci medija u kojima je radio, kao i
brojne nagrade koje su ovi mediji, a prvenstveno B92, dobijali za
hrabrost i profesionalizam programa, ciji je Zoran nerazdvojni deo.
Ljudski kvaliteti, blagost i tolerantnost, cinili su od njega osobenu
pojavu u jugoslovenskom medijskom prostoru. Autor je velikog broja radio
emisija koje su bile medju najuspesnijim na B92, a bio je i vodeci
novinar i simbol informativnih programa i Radija i Televizije B92.
Ostavio je za sobom suprugu i dvoje dece.
Nebojsa Bugarinovic: "Kod nekih ljudi sve se podrazumeva. Podrazumevalo
se da Maki ima najlepsi glas, da vodi najznacajnije emisije, da prati
najznacajnije dogadjaje, podrazumevalo se da iz svog cudesnog mozga
izvlaci kljucne podatke koje smo svi vec zaboravili, podrazumevalo se da
prelepo peva i zna reci svih pesama spevanih na ovom i ponekim drugim
jezicima, podrazumevalo se da bez njegovih dosetki nema dobrog druzenja
i dobre zabave, podrazumevalo se da navija za Partizan i cupka bradu,
podrazumevalo se da ga zenski deo redakcije obozava, a da mu muski ne
zavidi, podrazumevalo se da je Zoran Mamula u vreme svadja i omraza bio
jedan od retkih beogradskih novinara cije se ime u proteklih 10 godina
rado i s postovanjem izgovaralo medju kolegama u nekada bratskim
republikama, podrazumevalo se da ce se ozeniti Brankom i da ce nastaviti
da zivi u Isidori i Dariji, podrazumevalo se da se svoja muka deli s
Makijem, a da on svojih problema nema i podrazumevalo se da ce Maki uvek
biti uz nas".
Ivan Radovanovic: "Sanjao je, zeleo je, i sto je najvaznije, nije
odustajao cak ni kad nas je dohvatila sumnja da ce mozda najveca
posledica snova i zelja biti sama promena. I kada se sve zavrsilo, kada
se promenilo, kada smo se mi promenili, Zoran Mamula je ostao Zoran
Mamula. Nije trazio prvoboracku spomenicu, nije pojurio za mesto
ambasadora, savetnika ili atasea, nije zeleo nagrade ili da nesto ili
nekoga uredjuje, na pamet mu nije padalo da bude jedan od onih novinara
koji misle da su sada na vlasti. Mamula je nastavio tamo gde smo krenuli
kada smo osnivali 'Evropljanin', tamo gde je on krenuo sa B92, ne u
revoluciju, nego u novinarstvo, u snove, zelje i njihove posledice. I ne
znam sta ga je teralo na to, osim sto je bio Zoran Mamula, novinar. I
drago mi je sto je bio bas to, a krivo mi je, uzasno mi je krivo, zbog
te odrednice, bio i zbog toga sto me je na ovakav, novinarski, nacin
naterao da se podsecam. Mogli smo da odemo u kafanu, nisi morao da budes
vest".
Veran Matic: "Osecanje nepravde je jos bolnije kada smrt oduzme nekoga u
naponu snage, ali uskracivanje zivota onome ko je prosao Golgotu i
najzad se domogao normalnog zivota, posebna je vrsta nepravde... Toliko
smo toga prosli zajedno da se sada cini da bi bilo potrebno nekoliko
zivota da sve to u njih stane. Dvanaest zajednickih godina na Radiju B92
bile su 12 teskih, ali velicanstvenih godina. Kada smo zajedno kretali u
avanturu pravljenja Radija, rat jos nije bio na vidiku. Samo su se
nazirali obrisi pakla u koji, u pocetku, nismo mogli sasvim da verujemo.
Zoran Mamula je tada imao 25 godina i ne samo da se nije plasio, vec je
stalno imao potrebu da ismeje i naruga se opasnostima i strahovima. Znam
da je termin nezavisni novinar nepopularan medju onima koji smatraju da
postoji samo profesija i nista drugo. Ali ja zaista ne znam koji bi bio
bolji izraz za nekoga ko je istovremeno bio i profesionalac i hrabar i
otvorenog duha i spreman da se nestedimice bori za moral i dostojanstvo
svoje profesije. Zoran Mamula je bio nezavisni novinar u vreme kada je
to zvucalo kao prokletstvo... Mozda nas ova nepravda pouci vrednostima
licnih odnosa, prijateljstva i bliskosti koje je jedan mali, progonjeni
radio godinama gajio kao tajanstveni izvor svoje moci. Ta moc
prijateljstva, taj unutrasnji izbor po srodnosti koji je medju nama uvek
postojao mogao je da nas spase i da nam ulije novu energiju uvek kada bi
izgledalo da smo na kolenima. Zoran Mamula nije izgoreo na poslu gde
ljudi tako lako gore, Zoran je zrtva, ne posla, vec strasnih prilika i
okolnosti u kojima smo ziveli. Nije izgoreo u poslu iz prostog razloga
jer je u njemu uvek uzivao zato sto je bio dovoljno talentovan i pametan
da mu je u novinarstvu sve bilo lako i jednostavno".
Zoran Mamula je sahranjen u petak na Novom bezanijskom groblju.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare