Bolni ravni tabani

Anatomski ulošci ili obuća, sport, korektivne vežbe, pa čak i šetnja po travi, pesku ili šljunku bez obuće u znatnoj meri olakšavaju probleme osobama sa tzv. spuštenim stopalima, posebno deci. Stopalo je jedan od najsloženijih delova našeg tela, koji nam omogućava veoma važne funkcije, kao što su stajanje i hod. Sastoji se od 26 kostiju i velikog broja zglobova, tetiva i ligamenata.

Funkcionalnost stopalo ostvaruje zahvaljujući svojim svodovima. Postoje tri osnovna svoda stopala, dva uzdužna i jedan poprečni. Stopala sa spuštenim svodom, takozvani ravni tabani, česta su pojava u današnjoj populaciji.

"Savremeni način života, prekomerna telesna težina, nošenje neadekvatne obuće, a naročito profesionalna opterećenja deluju štetno na naša stopala i pogoduju nastanku deformiteta," kaže dr Milica Krstić, specijalista fizikalne medicine u Domu zdravlja „Dr Ristić“.

"Važno je paziti na stopala od detinjstva kako bi se izbegle komplikacije u starijoj životnoj dobi. Osobe sa ravnim stopalima i spuštenim svodovima često imaju bolove u nogama, otežano hodanje i stajanje, a nekada i bolove u krstima."

Poznato je da u prvim godinama života deteta stopalo izgleda ravno iako već ima razvijen svod, koji je prekriven naslagama masnog tkiva.

Zbog nedovoljno razvijenih refleksa držanja, dete stoji i hoda na širokoj osnovi. Kako se u daljem toku razvoja ravnoteža poboljšava, snaga mišića potkolenica i stopala jača, hod postaje normalniji, a masno tkivo se povlači i uzdužni svod stopala postaje sve vidljiviji do treće godine deteta.

Na pojavu ravnog stopala utiče, pre svega, nasledni faktor, ali i debljina, fizička neaktivnost, hipotonija mišića i niz drugih uzroka.

Kako uočiti ravne tabane?

Da li imamo ravna stopala, ili spuštene svodove može se videti ako se mokrim stopalima stane na ravnu površinu i ostavi trag. Ukoliko ima odstupanja u odnosu na normalan otisak, potrebno je javiti se lekaru (fizijatru, ortopedu) na pregled.

"Pri postavljanju dijagnoze lekar će obaviti klinički pregled stopala, uraditi analizu hoda i obuće," pojašnjava dr Milica Krstić.

"Za dijagnozu su veoma važne i pomoćne metode: podoskop, plantogram i baropodometrija. Pored adekvatne obuće (odgovarajuće veličine i primerene aktivnostima), ukoliko lekar proceni, potrebno je nositi anatomske uloške ili obuću. Anatomski ili ortopedski ulošci se kod dece primenjuju u korektivne svrhe, dok je kod odraslih njihova uloga pasivna i služe za rasterećenje i potporu."

U tom slučaju, preporučuju se individualno izrađeni ulošci za stopala, koji se s vremena na vreme moraju zameniti novim. Ako se ne radi o deformitetima koji zahtevaju ortopedski tretman, fizijatar će preporučiti bavljenje sportom i korektivne vežbe, koje treba izvoditi svakog dana. Potrebno je i da dete, kad je moguće, hoda po neravnim podlogama (travi, pesku, šljunku...) bez obuće.